Ratni zapovjednik 156. brigade Hrvatske vojske, kontraadmiral u mirovini Marileo Staničić, rođen u Makarskoj 1963. komentirao je planove gradskih vlasti o gradnji na Peškeri što je objavljeno na popularnoj Facebook stranici Dnevna doza makarskog nereda (DDMN)
U nastavku prenosimo u cijelosti tekst objavljen na DDMN.
“Betonizacija Peškere kakva se nudi bila bi prizadnja brokva u kapselu grada kojeg volimo. Makarani bi referendumon tribali odlučit žele li gradnju ili ne. Peškeri triba vratiti stari šarm”
Ratni zapovjednik 156. brigade Hrvatske vojske, Kontraadmiral u mirovini Marileo Staničić po zvanju je diplomirani inženjer pomorskog prometa. Rođen je 1963. godine u Makarskoj.
Školovao se i na vojnim, mornaričkim Akademijama od Splita i Zagreba, do Rima i SAD-a (Naval Staff College, Newport).
Domovinski rat kao zapovjednik 156. brigade Hrvatske vojske Makarska – Vrgorac (ali i na drugim odgovornim dužnostima) provodi na Južnom bojištu, gdje je bio sudionik operacija: „Lipanjske zore“, „Oslobođena zemlja“, „Tigar“, kao i deblokade Dubrovnika i Konavala.
Kasnije u Oružanim snagama obnaša razne visoke dužnosti. Ovaj ratni veteran i visoki časnik Hrvatske ratne mornarice za sudjelovanje u Domovinskom ratu i svoj rad u Oružanim snagama RH dobio je više odlikovanja i medalja: Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, Spomenicu Domovinskog rata, Spomenicu domovinske zahvalnosti i dr.
Pitali smo Kontraadmirala što misli o planiranoj gradnji na Peškeri? te da li bi bilo pametno raspisati referendum o tako važnom prostoru i projektu na kojem Grad namjerava potrošiti naših 15 milijuna eura?
-„Nikidan san iša u Veliko Brdo. Kad san vidija one bezdušne zgradurine i kućerine pala mi je na pamet misao iz filma The Shape of Water koja kaže : „Small city near the coast, but far from everything else …“. Postajemo li takav grad ?
Protiv sam projekta gradnje na Peškeri. Uvik san za referendum, ljudi bi sami tribali odlučit da li su za gradnju onakvih zgrada/paviljona ili ne.
Betonizacija i izgradnja zgradurina na Peškeri bila bi prizadnja brokva u kapselu grada kojeg svi volimo, i kojim se svi ponosimo. Valjda !?
Peškeri triba vratit stari šarm. Nisan megaloman. Dite san Plišćevca ( Plišćevac nikad neće bit Pliševac 
), te san djetinstvo i mladost najviše proveo na prostoru Plišćevac – Sveti Petar- Peškera.
Sićan se trim staze u Sv. Petru. Sićan se mini golfa na Peškeri. Desetak stolova za stolni tenis uz obavezno „Barba Bepo, molin Vas dajte mi spužvaricu“. Tamo su generacije makarske dice naučile igrat izvrsno. Sićan se muzike i plesa na plaži i zatvaranja sa „Samba Pa Ti“. Sićan se šentadi na kojima bi se danju judi odmarali, a navečer maldost išla u škuribandu.
Na Peškeri želin Park sa šentadama uz razne rekreativne sadržaje; Mini golf, odbojka na pisku, dječje igraonice na otvorenom. Trim stazu na Sv. Petru (ako arheolozi dopuste). Šetnicu od Plišćevca do Ramove.
Ukomponirat zogove za buće, terene za badminton, stolove za stolni tenis…
Dopustit samo nekoliko montažnih ugostiteljskih objekata isključivo radi prodaje sladoleda i osvježavajućih napitaka.
Ne znan koji je status bivšeg restorana Plaža, ali taj prostor bi bio jako vridan za upotpunjavanje ugođaja, od ugostiteljske ponude do društvenih zbivanja i koncerata.
Dakle, da ne dužin, protiv sam gradnje na tom području. Buduća Peškera triba bit park, turističko-rekreativna oaza u sinergiji s prostoron Arbuna i Svetim Petrom.”
