Složili se ili ne, rukomet je polu-lokalni sport koji se ozbiljno igra tek u nekoliko centara, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi. Van Europe nema ni smisla tražiti ozbiljne rukometaše pa rukomet ne možemo ili jako teško možemo uspoređivati s nogometom i košarkom.
Kada imate rukometnu povijest i tradiciju kakvu Hrvatska ima onda ste jednostavno predodređeni za najviša dostignuća. Ma što ljudi mislili i govorili veliki je uspjeh biti petnaestak godina konstantno u top 3-4 svjetske reprezentacije, iako imamo takav pedigre. Uz minimalne uloge i uz skoro nikakve uvjete naši klinci godinama osvajaju kadetska i juniorska prvenstva i upravo su jezgra i temelj seniorske vrste.
Nekako najtiše do sada počelo je tako još jedno svjetsko rukometno prvenstvo. Igra se u Francuskoj koja dominira zadnjih desetak godina i kao da svi očekuju Omeyerov zlatni oproštaj. Danci, Nijemci i Španjolci imaju svoje adute i sigurno mogu do naslova, ali nešto će se pitati i nas. I bez nekoliko važnih igrača sigurno možemo do četvrtfinala, nasmiješio nam se dobar ždrijeb i ako se napunimo samopouzdanjem u grupnoj fazi možemo se nadati medalji. O njezinom sjaju pitajmo Duvnjaka.
RTL će se naravno potruditi da ne prenosi niti otvaranje ni neke odlične utakmice, a imaju priliku za to uz dva kanala. Za nas ostale tu su sateliti i internet i rukometno ludilo može početi.
#samosport