Kriminal i korupcija toliko su duboko ukorijenjeni u hrvatskom društvu da traženje njihova značenja u latinskom jeziku, dođe kao crni humor.
Korupcija dolazi od latinske riječi corruptus particip perfekt riječi corrumpere, uništiti ili pokvariti, dok značenje riječi kriminal dolazi od riječi crimen sollicitations prema lat.sollicitare, potaknuti, uzbuditi, a korijene nalazimo u Crkvi, odnosno crimen sollicitationis se odnosio na seksualni istup učinjen prije, tijekom, neposredno ili poslije sakramenta ispovijedi. Koliko se svakodnevno susrećemo s kriminalom i korupcijom u svim sferama života teško se ne zapitati kad se izgubila granica moralnog? S pravom možemo reći da je vrhunac korupcije u Hrvatskoj krenuo raspadom Jugoslavije, pretvorbom i privatizacijom tvrtki koje se bile državno vlasništvo. Tada kreće era instant bogataša, elite današnjeg društva u čiji integritet nemamo pravo sumnjati, još manje ga preispitivati, kad je politika pokrovitelj onda korupcija dobiva sasvim novi smisao, a izjave: “Pitajte me za sve milijune, osim za prvi” sasvim normalne, što za posljedicu ima društvo u kojem talog postaje vrh piramide, centar odlučivanja i moći. Stranice povijesti već su ispisane, a stranice budućnosti tek će pisati o užasu i bijedi generacija koje dolaze. Ovaj tekst ipak ne želim posvetiti instant bogatašima kao što je naš “Gazda” već malom poštenom čoviku, kako god okrenuli ova prćija od države nije samo “Gazdina” zasluga, trebamo se zahvaliti svima koji se nikada nisu suprostavili, zar ne? Za ovaj tekst su me inspirirale dvije stvarne priče, jedna se dogodila jučer, a jedna prije mnogo godina. Priča od prije mnogo godina potaknula me da razmislim tko su danas kriminalci? Jesu li to zaista loši ljudi ili samo ljudi u borbi za opstanak? Kažu bio je to jako dobar čovjek, volio je pomagati svima, koliko je samo novca dao za obnovu Crkve? “Kralj” je i dalje u zatvoru, a o njegovim zaslugama i dalje se priča, jer eto takvo smo društvo nebitno je koliko se života uništilo, gospodin nije uzimao samo sebi, dao je i drugima, a za prosječnog pohlepnog malog poštenog čovika to zaista i je bitno, ukratko tako glasi priča od prije par godina. U priči od jučer mali švercer pada s 300 kg mandarina, halabuka oko ničega, prosječan čovjek staje u obranu švercera i dokazuje šizofrenost našeg društva operiranog od poimanja i shvaćanja kriminala. Do koje točke dna se srozalo naše društvo? Koliko su korupcija i kriminal obuzele sve sfere našeg društva kad više ni mali pošten čovik nema osjećaj za moral? Jesmo li zaista operirani od morala ili smo se uklopili u sustav? Kažu kad ne možeš protiv sustava, onda se uklopiš u “Gazdama” vidiš uzore, biraš iste političare kao pokrovitelje jer lice kriminalca najbolje će nositi “mali pošten čovik” , na kraju krajeva tko je on da se odupire sustavu u kojem je i njemu dozvoljeno apsolutno sve?