Marko Pupić Bakrač, zadarski gradski vijećnik zamolio nas je da objavimo priopćenje za javnost vezano uz staru zgradu tvornice Maraska i Maraska parka kojeg, kako kaže, uskoro čeka rušenje.
Uz priopćenje nam je poslao i fotografije Maraska parka uz napomenu da su to možda posljednje kakvog poznajemo i kakvog su poznavale generacije prije nego što postane privatno dvorište luksuznog hotela. Priopćenje objavljujemo u cijelosti: „Već dugi niz godina u našem se gradu vodi se politika na korist pojedinaca i interesnih skupina a na štetu općeg i javnog. Demokratskim metodama vladajućima nastojimo ukazati na neodrživost takvog koncepta i njegove tragične posljedice.
Međutim nailazimo na nepremostivi zid. Što god je naša argumentacija jača i što god se više naša predviđanja pokazuju točnima to je ignorancija i bahatost vladajućih veća. Jučer smo došli do točke da bojkotiraju tematsku sjednicu o ŠRC Višnjik odnosno da se apriori odbijaju saslušati argumentaciju i raspraviti o zaštiti javnog interesa na ŠRC Višnjik. Takvim nedemokratskim ponašanjem vladajućih ulazimo u vrlo opasnu zonu gdje bi se nagomilani problemi i frustracije umjesto demokratskim načinom na demokratskim tijelima mogli početi rješavati na ulici. Može se reći da se svi mi nalazimo na posljednjim crtama obrane javnog prostora od potpune privatizacije. Građanima grada Zadra prijeti realna opasnost getoizacije i bušmanizacije. Pitanje je dana kada će turski bageri i rovokopači srušiti zid između bivše tvornice Maraska i Maraska parka, okupirati Maraska park. Takvo što naravno nije moguće čak ni u Turskoj. Kada je 2013 godine u Istanbulu pokušana uzurpacija parka Gezi došlo je do opće pobune koja je umalo završila građanskim ratom. Na kraju je vlast morala odustati od tog projekta. Zar je potrebno da i kod nas u Zadru ljudi izađu na ulicu sa molotovljevim koktelima kako bi zaustavili bagere i uzurpaciju javnog? Možda to neće biti zbog Maraska parka, možda neće ni zbog ŠRC Višnjika ali jednoga dana zasigurno će doći kap koja će preliti čašu ukoliko se ovakvi procesi napokon ne zaustave na demokratski način. Kapital i ulaganja da ali pod kontroliranim uvjetima, linija se negdje mora podvući. Ne možemo se prostituizirati do krajnjih granica. Da banaliziram stvari do kraja nećemo valjda srušiti Sveti Donat da bi izgradili hotele i trgovačke centre ? Zasigurno nećemo ali kako sada stvari stoje nismo ni previše daleko od takvog scenarija.“
