Makarske udruge poručuju: Želimo biti patneri javnom sektoru

„Kapaciteti civilnog sektora na lokalnoj razini“ naziv je panel rasprave koja je u organizaciji udruge Ruke za bolju Makarsku održana u petak, 08. veljače 2019. u prostoru Info centra za mlade Makarska

Raspravom su se nastojale ispitati i utvrditi komparativne prednosti  i potrebe makarskih udruga kao temelja njihovog daljnjeg osnaživanja za sudjelovanje u procesu razvijanja međusektorske suradnje i javno-civilnog partnerstva kroz program Mreža aktivnih građana Makarska. Na panel raspravi je sudjelovalo trinaest predstavnika lokalnih udruga od kojih su neki istovremeno aktivni u više njih: Savjetovališta Lanterna, Udruga OSI Sunce, UZOR Osejava, Rockatansky, Biciklistički klub Makarska, Zlatousti, FA Tempet, Gradski zbor Makarska, udruga MIKE, udruga OšNeš i Ruke za bolju Makarsku.

Raspravom je ukazano na opasnost sindroma „sagorijevanja udruge“ uslijed  njezinog prevelikog fokusiranja na realizaciju redovnih aktivnosti i zapostavljanja unutarnjeg osnaživanja kroz razvijanje dodatnih aktivnosti, permanentnu edukaciju, zapošljavanje, pronalazak i opremanje radnog prostora i sl. Iako je većina udruga uskladila svoj rad sa Zakonom o udrugama, pojedine promjene zakonskih odredbi ipak lakše prate one udruge koje su kroz projekte i programe uspjele osigurati zapošljavanje svojih članova, nego isključivo volonterske udruge koje ne uspijevaju „pohvatati“ baš svaku stavku zakonske regulative kao što je podnošenje izvješća o volontiranju, vođenje knjigovodstva, prijave na nacionalne i EU natječaje i sl. Udruge kojima je promicanje volonterstva sastavni dio redovnog rada lakše provode programe menadžmenta volontera od onih udruga koje se uslijed manjka materijalnih sredstava i uvjeta rada bore s problemom regrutacije novih članova.

Najveći dio rasprave bio je posvećen problemu osiguranja materijalnih uvjeta rada s kojim se suočava veći dio makarskih udruga. Pri tom je istaknut problem nedovoljnog izdvajanja iz gradskog proračuna za udruge u kulturi. Ova je stavka već godinama ista te se, s pojavom novih udruga, ona samo još više mrvi na sve niže pojedinačne iznose, nedovoljne za pokrivanje troškova redovnog rada udruga. Nedostatkom jasne vizije razvoja civilnog sektora ovdašnje su udruge već godinama „beskućnici“ kojima sadašnja parcijalna rješenja samo još više otežavaju provedbu njihovih  redovnih aktivnosti.

Iako se prijavom na županijske i nacionalne natječaje dio udruga prestao oslanjati isključivo na sredstva iz gradskog proračuna, veliki broj njih i dalje doživljava Grad kao osnovni izvor svog financiranja, a aktivnosti poput fundraisinga ili samostalne djelatnosti potpuno su im nepoznate. Pri tome neke udruge teško prihvaćaju obvezu samostalnog pisanja projektnih prijedloga kao i podnošenja izvješća o utrošenom novcu. Djelomični uzroci ovog problema proizlaze iz nedovoljno preciziranog odnosa između Grada i samih udruga. Iako stavke ugovora o pružanju financijske potpore definiraju obveze obiju strana, kršenje istih se ne sankcionira jer Grad Makarska ne provodi dovoljno dobro evaluaciju prijava i provedbe projekata i programa.

Uz sve to, udrugama je potrebna permanentna edukacija iz područja projektnog planiranja te ostalih područja rada civilnog sektora koje bi ih osposobile za proces razvijanja samofinanciranja. Iako svaka od udruga na sebi svojstven način gleda na vlastitu ulogu i obvezu u procesu osnaživanja i poboljšanja svog rada, zaključak panel rasprave išao je u smjeru usuglašavanja oko potrebe osnivanja svojevrsnog gradskog Ureda za udruge koji bi pružao stručnu pomoć i savjetovanje civilnom sektoru.

Također je istaknuta potreba osiguravanja javnog suradničkog prostora od strane Grada Makarske te zajednička želja da se udruge konačno počne doživljavati i prihvaćati kao partnere i pružatelje usluga javnom sektoru, a ne tek puke korisnike njegovog novca.  U tom je smislu dogovorena i skora sljedeća javna rasprava na kojoj bi se, uz sudjelovanje predstavnika Grada Makarske i  gradskih ustanova, raspravljalo o uspostavi drugačijeg i boljeg modela javno-civilnog partnerstva.

Petar Kelvišer