Jutros sam zvao svoju frendicu Zoricu, legendarnu braniteljicu opkoljenog Vukovara, Bosanku po rođenju, Zagrepčanku po stažu, 100% Hrvaticu i 120% Vukovarku, kroz čije vene i danas teče nostalgični vukovarski Dunav, dok mileći pokraj grada heroja, miluje preduboke rane branitelja cijele Hrvatske, koje je „naša Zora“ vidala i zamatala, pod tutnjavom srbo-četničkih granata jer tamo je hrvatska mladost branila Hrvatsku, a sustigla je i ugradila svoje živote u tu epsku bitku skoro iz svakog kutka Hrvatske.
„Nemoj se tako ni šaliti“ uzvratila je brzo. „Pa zašto, ako je ovaj „Kanađanin“ otvorio „javni natječaj“ za ministarsko mjesto? Ti bi bila jedina braniteljica kandidat, ma što to da značilo, s jedne strane, a s druge, tko je to od ovih kandidata „jači“ kandidat od tebe?“. Nisam se šalio, ali sam „našu Zoru“ odlično razumio, jer tako i razmišlja pravi hrvatski branitelj, kad 2016.godine, 25 godina od epske vukovarske bitke, sluša, čita i gleda ova prestrašna događanja, a koja nam je nametnuo nadobudni menadžerski duh našeg premijera. Koji uopće ne razumije o čemu je ovdje riječ. Mi branitelji trebamo pod hitno svog resornog ministra, osobu u koju imamo povjerenje, onoga koji će nam garantirati da će biti u „našoj službi“ i onda kada vlada ili politika žele rješenja suprotna braniteljskim interesima. Braniti će svoje stavove ovaj kanadski junak po principu, „slučaj ili promašaj Crnoja“ i izmišljati će tzv. racionalne razloge, ali po meni je jedino ovdje sigurno, da je jedino ministarsko mjesto u koje se on na ovakav način upetljao, a nije smio, upravo mjesto ministra hrvatskih branitelja. Ako ćemo politički, u podjeli resora to je mjesto Domoljubne koalicije, sa svim uzusima koje prate izbor ministra. Nisam ja odvjetnik Domoljubne koalicije, nisam član nijedne stranke, ali politički o čemu ovdje premijer Orešković odlučuje i zbog čega otvara natječaj za ministra branitelja, kad nije objavio koje to reference kandidat mora zadovoljiti, ne znamo ni rokove natječaja, a nije jasno izgleda ni njemu tko u konačnici odlučuje o ministru branitelja. Mada je jedna uveliko natpolovična većina braniteljskih udruga i pojedinaca se izjasnila vrlo ili veoma pozitivno o kandidatu Domoljubne koalicije gospodinu Brkiću, premijer Orešković se pravi „lijevi navoj“ te insistira na nekim samo njemu poznatim razlozima. Gospodine premijeru, mi bojovnici iz 91. znamo svakog od ovih kandidata osobno,daleko, daleko bolje nego što vi poznajete svog savjetnika gospodina Puljiza i mada Vam govorimo Vi i dalje „tjerate keru“ i to sa kim, sa nama braniteljima. Da ne budem presladunjav sa onim, da mi nismo ginuli, da mi nismo branili, nikada Vi ne bi bili premijer Republike Hrvatske, tu „pjesmicu“ smo olinjali sa Milanovićem i sličnima te sada vjerojatno se Vama i fućka za njom. Kao što je za Milanovića Hrvatska bila „slučajna država“ i gle čuda trećina Hrvatske mu je na tom biseru pljeskala, tako se za Vas može reći da ste vi Hrvatskoj „slučajni premijer“, a za što Vi mislite da će Vama pljeskati neka druga trećina, pa će te od totalnog političkog anonimusa u tri mjeseca postati značajan politički faktor. Vjerovali smo mi branitelji, kao vjerujem i većina hrvatskih državljana, da ćete upravo Vi, kao osoba sklona biznisu, a ne ovoj neobalkanskoj politici, koja je sjašila krajem 2015.g. unijeti novi duh, barem dah, da će se dogoditi značajne promjene, prije svega po materijalni položaj RH i njenih državljana, da ćemo s novim plućima krenuti tamo gdje smo mi mislili da trebemo biti, a tako smo mislili po rovovima ’91., pa ’92., pa je stigla Maslenica, pa Medački džep, pa Bljesak i konačno Oluja, a danas 10.ožujka 2016. Mi preživjeli ili barem još uvijek živi, čekamo promjene, na bolje, za bolje, više ne za nas, za našu djecu, opet samo Hrvatsku. Onda čavao u lijes, predsjednik SAB u tv Dnevniku veli i mi smo dobili mogućnost da iznesemo svoj prijedlog kandidata za ministra branitelja, a onda i glogov kolac,, kao ne mislimo još i mi braniteljima stavljati soli na ranu, dečkići iz SAB-a su iuzetnu empatićni na hrvatske probleme, a posebice tu empatiju imaju za hrvatske branitelje. Vide momčići iz SAB-a da mi branitelji gubimo dobivene bitke, da će ovaj natječaj konačno razjediniti ovu braniteljsku idealističku dušu. Koja udruga će biti slijedeća, a koju ćete Vi pozvati, da „prišapne“ ime svog kandidata, koje udruge ćete, a po svom nahođenju, Vi zvati u Banske dvore, da „pustite bijeli dim“. Ili da Vam i ja „kandidiram“ Đuku, Božu, Panđu, Brka, Suču, Yerrija, Mungosa, Osu, Horvata, Medu, Vuka, Padobranca, Luca, Roleta, Kutinu, da nastavim premijeru ? Takvih znam na desetine i stotine i svaki ima reference da bude ministar i to daleko bolje, čini mi se, od onih koje Vi tražite. Možda su to shvatili i ovi koji „izgledaju kao najizgledniji kandidati“ pa se šale sa Vama. Ili ne šale. Onda nek pogledaju moje kandidate, pa će malo „ohladiti“. Ne šalim se ni ja onda, ili to gospodin premijer i želi, da se ne šalimo, šaleći se. Ili premijeru da Vam postavim nekoliko pitanja, kad nam nećete reći, a koje su to po Vama reference za imenovanje ministra branitelja. Mislite li iskreno da ste kompetentni nama predpostavljati branitelja, branitelju ? Ma odustajem. „Ma Zorice od jada nemam koga ovo jutro nazvati, a znam da ti uvijek imaš melem za ranjenog borca“. „Evo me baš ulazim u Vukovar“ veli Zora, onda pozdravi „našu Snježu“ i zapalite sviće, znaš već. Kraj razgovora. Od ove zadnje rečenice postao sam još sjetniji, nego što sam bio prije poziva Zori. Pred očima su mi likovi mojih palih suboraca, pobijenih i masakriranih, zgrčenih i krvavih, u nikakvim, ali hrvatskim odorama, opet ih nosim, opet im sklapam oči, a onda stojim pred kamenim blokom i palim svijeću i palim svijeću. Jutros to rade Zorica i Snježa. Danas je umro Tigar Mihotan, prestao je rikati u snu. Nek mu je vječna hvala i slava i lahka mu hrvatska gruda. Njemu više ne treba ministar branitelja.Nijedan.
Zlatko Majić-Slovenac pred.UT 1.GBR „Tigrovi“