Svako malo po Fejićevoj štrafti „safavizije“, usude nam se predstavljati najpoznatijeg/je Mostarca/ce! Opisujući ga/ih kao: poštenog idealistu, romantičnog letača, retuširanog intelekta, njihovu „građansku“ legendu! A to nije moja legenda, niti po ičemu spada u legende grada…Vala ni raje! Kako bi Mostarci rekli, to jednostavno nije istina, ili kako bi to klikovi s portala pokazali- niđe veze!
Piše: Darko Dodig
Sjećajući se jednog događaja iz Bristola, kazivanje mi je poteklo samo od sebe….Sjedimo za stolom, razgovaramo, konobar donosi prve kave, srče li se, srče, na glas. Mladen šef restorana nas upozorava da ne srčemo glasno, probudit ćemo goste. Nije bilo napetosti, niti pažljivo izabranih riječi kao što je to danas slučaj kad je za stolom višenacionalno društvo. Dozvolite da Vas upozorim, da smo se uspjeli znati odnositi, jedni spram drugih s više poštovanja: naš, Vaš, njihov i moj Mostar, ne bi doživio tragediju. Da nastavim…Meha(Sefić) nam je to jutro objašnjavao razliku između umjetnosti i života. I onda ko’ poručen, da bi „podebljo“ istinu, a da Mehina priča ne bi postala dosadna, u Bristol uđe legenda! Na očima mu velike plastične fake-Porshe naočale, a Meha kao veliki čovjek i umjetnik, koji i najkompliciranije stvari kazivao na jednostavan način: “e moj emire, na tebi uhh,uhh, sve nešto vještačko, samo si prirodno glup“! Pravo pitanje jest: zašto danas nemamo nikoga, bar sad pred izbore, sad kad kampanja traje, da nemamo tako jasan izliv istinoljublja…doduše, nema više intelektualaca Mehina raskošna talenta za liskaluk…
Konačno, vrijeme je da ta naizgled beskrajna zajebancija prestane, i, ja bez kolebanja, Mostarcima na izbor nudim, meni najveći broj velikih Mostaraca: Ivan Zovko Mostarac, Ivan A. Miličević, Fra Grga Martić, Mujaga Komadina, Fra(don)Franjo Miličević, Aleksa Šantić, Osman Đikić, Svetozar Čorović, Nikola Bubalo, Anđelko Vlaho, Predrag Matvejević, Karlo Afan de Riveri, Meha Sefić, Dado Miladin, Vlado Puljić, Mustafa Pezo, Ico Voljevica, Nikola Njirić, Maha Kokanović, Florijan Mičković, Jusa Nikšić, Mladen Soldo, Tahir Nikšić, Jozo Lepetić, Ante Vican, dr. Rafaeli, dr. Mrđan i dalje …Sportski velikani: braća Igor i Ivan Karačić, Jasna Merdan(zlatna olimpijska medalja u BiH),Dijana Blažević, Ćamila Mičijević, Dražen Dalipagić (stanovnik sobe slavnih), Bojan Bogdanović, Marino Marić, Duško Bajević, Enver Marić-Mara, Franjo Vladić-Kulje, Ivan Čurković, Zvonko Serdarušić-Noka, Franjo Arapović, pa dovoljno je samo reći Baka, Žarko Barbarić, Salem i Vaha Halilhođić, Dada Matijević, Boro Primorac, Goca Jurić, Predrag Jurić, Čorba-Hađijabdić, Barbarez, Dragiša Vučinić, Tomislav Bubalo…uhh uhh šta je poznate raje, i dalje mi ostaje dilema,kojim kriterijem i sljedom da nastavim: Vlado Smoljan, Kažimir Jelčić, Sadi Čemalović, Asma Kazazić, Ahmet Ljubović, Jole Musa, Anta Vlašić, Žarko Vlaho, Fazlija Alikafić, Ismet Hađiosmanović, dr.Vijeko Barišić, Damjan Vlašić, Srećko Vučina, Marin Topić, Marin Čorić, Milivoj Gagro, Gradimir Gojer, Nino Talijan Raspudić, Jadranko i Dubravko Barišić, Dragan Despot, Bobo Jelčić, Goran Matović, Mili Bijavica, Filip Garmaz-Pile, Mario Vrankić, Zoran Krešić, Dalibor Dala Nikolić, Vladimir Mičković, Danko Šulenta… Čast mi se zvati Mostarcem zbog ovih veličina…Kad bi ih mogao imati za izbore, da stanem uz njih, liderove svite razbio bih ko’ beba zvečku…
U ovom pregledu nije obuhvaćeno sve, dajte moji Mostarci, molim Vas, dodajte još znamenitih, velikih Mostaraca. Veličina ovih ljudi leži u činjenici da su uradili dobre stvari, velike! Posebice za društvo u cjelini, a bogami i za svoj Mostar. Svojim radom su posredovali, neki to rade i danas, da se mostarski kulturni krak produži daleko izvan Mostara, dodavajući mu osobni a i mostarski-pečat. Naravno, poznato nam je da jedan broj navedenih nije rođen u Mostaru, ali isto tako Vam je poznato i to od njih samih, izrekom, da su se u svakoj prilici predstavili kao najrođeniji mostarci i zato im veliko hvala! Naime, kao što su i njihova dijela velika. Ja ne pamtim, znate li kad je na nekom mediju, ijedna riječ a kamoli slika, pokazana ovih veličina, iako svi znamo, da u svijetu se uopće ne bi znalo za Mostar da nije bilo tih veličina, i, naravno rata! Kako jednom, Meha reče: „samo smo po pasjaluku poznati“…
Ako ste ikada prikrili,zatajili ili posumnjali da se Vi trebate predstaviti kao Mostarac, onda Vam ovaj „front“ mostarskih veličina koji stoji uz Vas, ne ostavlja nikakve sumnje da Vi stanete uz njega! Svakako Vas pozivam da se ne dogodi, kako fatate selfy, uz svima nam poznatog „gradonačelnika s čarapom-fantomkom na glavi“-Safeta Oručevića i gradonačelnika Podveležja-Ljube Bešlića, koji je s otpremninom u džepu, onako dušobrižnički građanima u amanet ostavio: da nema građana, nema Mostaraca, nema više love u gradu, nema ni života, govoreći sve osim istine, ponavljajući svoja mehanička trabunjanja, misleći kako svi smo ludi, i, zato ga dobro plaćamo, a on ostavi grad, ali ne i Podveležje, u mraku! Jedini to je grad na svijetu, da u vrijeme Adventa-dočašća Božića, kojemu su pogašena svijetla, zatrovano tlo i Neretva, prljave i raskopane ulice! Mostarci mu zahvališe na tomu, odoše svojim domovima, sretni da ih još i ne ubi svojom gnjavažom od demokracije-kampanje i izbora! Pratiti će ga kletva: dabogda ti smrdjelo gdje god da odeš, ko’ što ti je smrdjelo iz vanjskog zahoda-ćenife u avliji kuće…U sokaku Muje Bjelavca!
Predigra,koja me je dovela do ovoga kazivanja nije napisana.Ta činjenica izazvaće vjerojatno kod zainteresiranih čitatelja i pratitelja portala, pitanje:kako-zašto? Dakako, da će odmah zakukati-zaibretiti cijeli starmo! Izašao sam u susret toj opravdanoj radoznalosti,smatram kako će moje kazivanje izazvati opširniju i sustavno stručniju „obradu“ o pojedinim velikim mostarcima!
I za kraj eto drage/i moji mostarke/ci,malo toga ostavljam izvan sve mostarskog (safu, ljubu i onog s početka-prirodno glupog) kruga, ponosan na velike i pogotovo male mostarce, koji su jedan uz drugog, da se ne zaboravi, stali braneći ga od urbicida! Osjetite se slobodnim vjerovati, kako će baš ti, mali Mostarci, poput: Slavena, Bage, Ćalte, Huse i ostalih, koji sve vide-sve znaju, mada ih nitko ne želi čuti, niti sad tijekom izborne kampanje, biti prevaga u kutijama s listićima, kako bi se njihova djeca-obitelji-prijatelji, mogli radovati budućnosti, nastavljajući gledati svojim očima…
Ja, još imam integritet Mostarca, stoga, zamislite molim Vas, kakav bi brato papak bio, da sam sve gore navedeno propustio…
