Lider ekstremno lijevih usmjerenja Komunističke partije Jugoslavije Dragan Čović mogao bi se prepoznati u krilatici “I nakon Tita, Tito”
Dramatične političke promjene u Mostaru prisilile su komuniste ekstremno lijevih usmjerenja popuštanju i prilagođavanju. Mijenjanjem odora-uniformi sivo maslinastih u maskirne, mijenjao se i mentalni sklop pojedinih komunista mostarskoga područja. Srbi kao nositelji ekstremne Velikosrpske politike su pojedinim mostarskim komunistma bili prihvatljivi do kraja 1992. godine, kada su napustili svoje stanove i boravišta usmjerili prema Makarskoj rivijeri.
Smrću Josipa Broza u svibnju 1980. godine politički i ekonomski odnosi u Bosni i Hercegovini se radikalno mijenjaju. Dragan Čović, upravo te godine uz odobrenje Kontraobavještajne službe Jugoslavenske narodne armije postaje kontrolor u Vazduhoplovnoj industriji Soko d.d. Mostar. Zahvaljujući životopisu mladog inženjera Mašinskoga fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, koji se izjašnjavao Jugoslavenom Dragan Čović postaje dio elitnog menadžmenta Jugoslavenske narodne armije. Memorandumom Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) došlo je do promjena u vrhu Saveza komunista Jugoslavije. Na čelo SK Srbije 1987. godine dolazi Slobodan Milošević, kao nacionalni vođa koji je spreman riješiti srpsko pitanje, tako što će svi Srbi živjeti u jednoj državi.
Nije zabilježen niti jedan javni nastup, tadašnjeg Predsjednika Radničkog Savjeta Vazduhoplovne industrije SOKO Mostar, kojim bi se štitili hrvatski nacionalni interesi u Bosni i Hercegovini. Upravo suprotno, Dragan Čović i Jugoslaveni istomišljenici podržavali su politiku Slobodana Miloševića, kao i memorandum SANU.
Drug Dragan, komunist ekstremno lijevog usmjerenja, kao lider Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, demokratsku scenu još je i 1992. godine “video korist od neke nove Jugoslavije”. Marksisti s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, vidjeli su novu Jugoslaviju kao unitarsističku. Sličnu unitarističku Bosnu i Hercegovinu danas vide kumovi Dragana Čovića, za koje on javno tvrdi da ima dobre odnose i kumstva, a k tomu mu još i podmeću da mrzi Bošnjake pa im se ispričao za to. Jedan od Čovićevih kumova redovito dostavlja za njega i njegovu kliku inkriminirajuće materijale uredništvu portal www.mega-media.hr koje distribuiramo vama i naravno nadležnim organima gonjenja u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.
Građani Jugoslavije prijelomne 1990. godine, uslijed demokratskih previranja nisu podržali Dragana Čovića, Žarka Puhovskog, Nebojšu Popova, Milanu Kangrgu, Milorada Pupovca i ostalu komunističku elitu. Točnije oni su izgubili izbore, a UJDI je doživio debakl. Dragan Čović je u tim turbulentnim vremenima specijalizirao i ekonomski smjer u Sarajevu, pod budnim okom mentora iz KOS-a, odnosno JNA. Moglo bi se reći imali su viziju i misiju. Viziju je osmislio Ante Marković, a misiju su provodili torbari kroz projekat pretvorbe i privatizacije državnih poduzeća. Zagrebački poslovni krugovi tvrde kako je “najzgodniji” komunistički torbar bio Dragan Čović. Uvijek dotjeran s crnom kožnom torbom u lijevoj ruci. Kao menadžer Vazduhoplovne industrije SOKO d.d. Mostar imao je otvorena vrata preko bivših direktora, Geneksa, Astre, Končara, INA-e. Dragan Čović u to vrijeme predstavljao je jugoslavensku nacionalnu manjinu, kao što danas njegov kolega Milorad Pupovac predstavlja srpsku nacionalnu manjinu.
Stvaranje demokratskih stranaka i višestranačje Dragan Čović i njegovi suradnici iz UJDI-a, opisivali su kao provođenje ideja ustašluka i drugih reakcionarnih i fašističkih stranaka. Jasno, kao komunisti ekstremno lijevih usmjerenja podržavali su politiku Velike Srbije, na štetu hrvatskog i muslimanskog naroda. Političko jugoslavenstvo koje je Dragan Čović propagirao kroz Udruženje za Jugoslovensku demokratsku inicijativu, kao mladi inženjer Vazduhoplovne industrije SOKO Mostar i Predsjednik Radničkog Savjeta, jednako je strastveno kao što danas propagira zaštitu nacionalnih interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini, kroz projekat samozvane udruge Hrvatskog narodnog sabora koja predstavlja farsu za puk i međunarodnu zajednicu. Političko Jugoslavenstvo Dragana Čovića transformiralo se u političko hrvatstvo, kao jednojajčani bliznaci u glavi mašinskog inženjera, danas akademika. Dragan Čović kao Jugoslaven i ćiriličar vremenom se transformira u Jugoslavena koji je za demokratski socijalizam i Jugoslaviju, a kao nus produkt svega imamo činjenicu kako Dragan postaje Hrvat, lider demokratske stranke Hrvata, kapitalističkih smjernica, koje je prvi predsjednik također bio Jugoslaven, prezimena Perinović.
Privatizacija državne imovine, posebice Vazduhoplovne industrije SOKO d.d. Mostar, omogućava kapitalistički uređenu pljačku Sokolovih kadrova. Oni su je nazvali privatizacija, a građani je danas poistovjećuju s izrazom lopovluk.
Moć lopova na mrežnim stranicama HDZ BiH, na prvi pogled je degutantna i narcisoidna sukladno narcisoidnosti lidera stranke. I drug Tito bi se posramio da ju vidi preko “ekstremne” web stranice druga Dragana. Narcisoidnost Dragana Čovića zrcali se na službenim mrežnim stranicama HDZ BiH. Prvih osam tekstova web stranice HDZ BiH, “krasi” osam fotografija Dragana Čovića s tekstovima sljedećih naslova:
“Predsjednik HNS-a dao prvu podršku… Predsjednik HDZ-a i HNS-a Dragan Čović… Predsjednik Čović uputio čestitku boksaču Emilu… Predsjednik Čović: Bosna i Hercegovina je… Predsjednik Čović nazočio… Predsjednik Čović posjetio Milana Bandića… Dr. Dragan Čović, predsjednik HNS-a i HDZ-a BiH… Predsjednik Dragan Čović uputio…” i tako redom.
Zaključujemo kako se ovakve samopromocije ne bi postidjeli svojevremeno i veliki svjetski diktatori od Nikolaia Čaušeskua, Sadama Husseina pa sve do Tita. Samoljublje druga Čovića jednako je njegovim ekstremno lijevim uvjerenjima Jugoslavenstva, politike bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije. Poremećaj ličnosti uzročna je posljedica njegove transformacije od JNA do UJDI-a, nakon toga torbara i mešetara državne imovine, do na koncu lidera HDZ-a BiH.
Vjerojatno vas cijenjene čitatelje poratala www.mega-media.hr čudi kako nitko u HDZ BiH ne vidi s kojom vrstom patologije raspolažu u stranci?
Ne vide, ne čuju i ne znaju, jer su svi istih ideala, bez formalnog obrazovanja, a oni koji i jesu sa fromalnom naobrazbom prodaju se za Judine škude. Strukturni poremećaj HDZ BiH koji su izazvali kadrovi Vazduhoplovne industije JNA SOKO Mostar “motivirali” su mase Hrvata iz Bosne i Hercegovine na napuštanje svojih stoljetnih ognjišta. Narcisoidnost ekstremno lijeve politike Jugoslavena, na čelu s Draganom Čovićem primijenjena je na društvenu skupinu, a ostavlja za posljedicu i ožiljak bjesomučni egzodus Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
Netko Titoistu Draganu mora kazati DOSTA, jer za Hrvate u Bosni i Hercegovini nije pet do dvanaest, već dvanaest i pet!