Pronaći posao u struci san je većine mladih. Dio njih traga za radnim mjestom u državnoj službi, ali, prema svjedočenju nezaposlenih, to većinom ostvare oni koji imaju dovoljno novca ili dovoljno brzo prihvate “pravila igre”, pa se priključe velikim političkim opcijama.
Prema podacima koje nam je ustupila mlada profesorica koja već godinama traži posao (podaci poznati redakciji), “tarifa” za “kupnju” profesorskog mjesta u školama iznosi od 3000 do 7000 eura, ovisno o satnici koju će kandidat dobiti nakon potpisivanja ugovora. Prema njezinim navodima, nastavniku koji je dao “kuvertu” sa 7000 eura potrebno je skoro 10 mjeseci kako bi otplatio “cijenu” radnog mjesta, pod pretpostavkom da odrađuje punu satnicu koju je vrlo teško dobiti.
Život na zamjenama
Ravnatelji obrazovnih ustanova, uz članove školskih odbora, idealne su mete za korupciju jer upravo oni uglavnom odlučuju o primanju kandidata. No, problem je što ni osobe koje si uspiju prikupiti novac za “kupnju” radnoga mjesta nisu sigurne da će ga i dobiti. – Poslala sam 97 molba u posljednje dvije godine, a životopis sam osobno odnijela u skoro sve splitske škole, osnovne i srednje. Ispočetka sam odbijala raditi preko veze, ali onda sam počela i ja promišljati o poznanicima, jer sam uvidjela da će mi se život svesti na nekoliko zamjena godišnje i poneke repeticije. Prema mojem iskustvu, u rijetko kojoj školi natječaj nije namješten. Svatko tko je u tim krugovima, tijekom samo nekoliko dana, može doznati tko će dobiti traženo radno mjesto, ali i tko će ga mijenjati budući da je profesora puno, a malo radnih mjesta. Ne bira se po sposobnostima nego po podobnosti ili, što je jednako loše, po platežnoj moći – ističe naša sugovornica i dodaje: – Jednom sam bila na korak od dobivanja posla. U petak sam se po preporuci svoje mentorice našla s ravnateljem jedne osnovne škole u našem gradu i u ponedjeljak sam trebala doći na posao, ali nisam shvatila da se od mene traži novac. Neugodno sam se iznenadila kada sam na početku idućega tjedna shvatila da je druga osoba dobila posao. Mlada profesorica društvenog smjera kazala nam je da su neke njezine kolegice “kupile” posao bez grižnje savjesti, te da i ona počinje razmišljati o tome da su bile u pravu. – Rade već tri godine i iako su na početku imale samo trećinu satnice, a time i plaće, sada su već na punoj “bušti”. Upale su u sustav i teško će ih tko izbaciti. Ni do danas nisu doznale tko je dobio njihov novac, ravnatelj ili članovi školskog odbora, jer su ga predale u kasnim večernjim satima na parkiralištima i u zabitnim uličicama, nepoznatim ljudima, baš kao u filmovima, ali to im danas uopće nije važno – naglašava profesorica. Na naše pitanje zašto nije prijavila koruptivno djelo nadležnim službama, kratko odgovara: – A što bi mi to donijelo… tek onda se ne bih nikada zaposlila. To je naša stvarnost i nikada nisam susrela nekoga tko je to prijavio. (Slobodna Dalmacija)
