Tamo negdje, u veljači 2022.godine, sa dječjom radoznalošću i željom za učenjem, čitala sam veliki intervju u jednom dnevnom listu sa sadašnjim ministrom Regionalnog razvoja i fondova EU, Šimom Erlićem
Velikim slovima ispisan je upečatljiv naslov „NOVA STRATEGIJA DO 2027. OMOGUĆITI ĆE DODATNI ISKORAK ZADRA!“
Sa velikim zanimanjem sam čitala napisano, na trenutke čak dvaput iste rečenice, ne bih li što efektivnije usvojila gradivo koje mladi ministar donosi pred nas laike, tek „obične“ građane. Čitajući osjećam nadu za bolje sutra, uzbuđenje zbog velikih mogućnosti razvoja našega Grada, ponos čak. Pozitivna očekivanja mi rastu, entuzijazam također…..svašta nešto….
Ministar, tada još u funkciji državnog tajnika, govori nam o novom, najnovijem, ITU instrumentu (Integrirano teritorijalno ulaganje) i financijskoj omotnici koja će Gradu Zadru do 2027. godine omogućiti golemi prosperitet.
Navodi kako se nude šire mogućnosti ulaganja, izdašnija sredstva, više fleksibilnosti u kombinaciji s drugim financijskim instrumentima. Daje se sloboda gradonačelnicima da svojim strategijama usmjere razvoj gradova u pravcima koje smatraju najvažnijima.
Zvuči poput predivnog ljubavnog pisma, zar ne?!
Nisam sigurna na koje sve aktivnosti u sklopu ITU mehanizama ministar točno misli (Pametni gradovi, Održivi gradovi, Uključivi gradovi) dok najavljuje nove, nove, najnovije projekte u Gradu Zadru, ali sigurno znam da nam taj Plan od 2021. do 2027.godine Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te sredstva kohezijske politike EU nitko ne može oduzeti.
Novi projekti izlaze na vidjelo dana kao „puži posli kiše“ – od širenja Zone Crno, modernizacije Zračne luke Zadar, razvoja start-up tvrtki, širenja kapaciteta Sveučilišta, biciklističke mreže, parkirnih senzora, razvoja pametnih rješenja za informiranje u prometu, digitalizacije javnih gradskih usluga, pa sve do rekonstrukcije Autobusnog kolodvora Zadar.
Da, da puno lipih stvari nabrojao nam je mladi ministar Šime. Gradska blagajna zasigurno će ostati puna i „kesa od šoldi“ neće probužana biti, jer što bi mi laici, tek „obični“ građani bez velike financijske perspektive Europske Unije?! Umrli od gladi, pretpostavljam….
Čitajući, početni entuzijazam je splasnuo, ledeno mi je, nervozna sam, pomalo tužna, pomalo bijesna, a i gadno me nešto probolo u želucu. Zašto, pitate?
Eto, svaku večer idem spavati. Imam lancun kojim se pokrijem. Srećom, skromna sam i lancun mi je dovoljno dug za pokriti se. Možeš se pokriti samo onoliko koliko ti je lancun dug, a što više „buža“ u njemu napraviš, tim prije će ti ledeno biti.
I tako, dok svaki dan hodam, čvrsto po zemlji, ulicama našega Grada, izbjegavajući draču koja izvire iz preplaćenog asfalta, uz aromatične mirise šahtova i odvodnih kalafonja, „šakom“ me uredno pogodi u glavu naša realnost, preživljavanje, krpanje kraja s krajem, dok nam u sjajni celofan omotano serviraju ružičaste snove o novom ITU instrumentu.
