Ivica Surać iskazao je namjeru izgraditi u Gaženici Komercijalni centar s višeetažnim parkiralištem i hotelom, pa mu je Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Zadra zaračunao nešto više od osam milijuna kuna komunalnog doprinosa
Poduzetnik Ivica Surać najavio je žalbu na takvo rješenje spomenutog upravnog odjela jer smatra da nije dužan platiti komunalni doprinos. Objašnjava kako je odlukom Gradskog vijeća Zadra i Zakonom o komunalnom gospodarstvu, komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta odnosno investitor, ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Odlukom Gradskog vijeća, tvrdi Surać za medije, Lučka uprava Zadar (LUZ) je oslobođena plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju trajektnog terminala Gaženica.
Surać najavljuje i pravnu bitku preko svojih, vjerujemo, dobro plaćenih odvjetnika. Međutim, ovdje su i Ivica Surać i resorni pročelnik Darko Kasap, ali i svi ostali potpuno u krivu. Niti Suraću trebaju odvjetnici, niti Grad treba naplaćivati komunalni doprinos. Naime, sve se može riješiti bez ijedne kune! Evo i kako.
Kada je tvrtka Gortan d.o.o. iz Zadra pod nerazjašnjenim okolnostima krenula u megalomansku investiciju izgradnje poslovno-stambenog kompleksa na prostoru nekadašnjeg TIZ-a, netko je u Gradu Zadru izračunao da trebaju platiti oko 9 milijuna kuna komunalnog doprinosa. Bila je to 2004. godina kada je Ana Lovrin bila gradonačelnica Zadra. Grad Zadar i Gortan postižu dogovor da se ne plati ni kuna komunalnog doprinosa, ali da će zato ceste i zelene površine koje su na prostoru TIZ-a u vlasništvo preuzeti Grad Zadar te o njima skrbiti. Dakle, Gortan po tom skandaloznom sporazumu nije dužan u gradsku blagajnu uplatiti 9 milijuna kuna, a neće imati obaveze održavati ceste i nogostupe kao ni zalijevati travu ispred zgrada već to pada na teret građana Grada Zadra?!
Legendarnim sporazumom na očitu štetu gradskog proračuna i građana Zadra određeno je kako će Gortan napraviti ceste, posijati travu, zasaditi grmlje i stabla, pa će sve to prepisati u vlasništvo Grada Zadra u roku od pet godina. Tko na to ne bi pristao? Kada bi Grad Zadar da priliku svima da umjesto komunalnog doprinosa prepišu vlasništvo nad stablima i pristupnim putevima, ni jedan investitor ne bi uplatio kune u gradsku blagajnu. Primjera radi, netko napravi obiteljsku kuću na Višnjiku, probije pristupni put do najbliže prometnice, posije malo trave i sve to da Gradu Zadru na upravljanje i vlasništvo. Zauzvrat, ne plati kune komunalnog doprinosa, a u ljetnim mjesecima svaki dan djelatnik Nasada ispred te kuće uredno zalijeva travu da se ne osuši. Idealno! Upravo tako su se dogovorili Grad Zadar i Gortan 2004.godine.
Uzalud su se građani tada bunili, a novinari gubili vrijeme na opisivanje čudnovatog sporazuma. Pale su i neke kaznene prijave protiv Ane Lovrin, ali njezin veliki prijatelj još od 1997.godine i tadašnji glavni županijski državni odvjetnik Ivan Galović ingeniozno konstatira kako je sve u redu i da nije bilo riječi o nezakonitom pogodovanju Gortanu.
Analogno tome, zašto bi Ivica Surać platio lipe Gradu Zadru na račun komunalnog doprinosa? Neka čovjek lijepo izgradi taj komercijalni centar, garažu, hotel, neka malo uredi okoliš, stavi malo zelene trave, koju klupicu i onda umjesto da troši mjesečno tisuće kuna na održavanje, sve to uvali Gradu Zadru. Grad Zadar u tom slučaju nema zašto naplatiti komunalni doprinos i još se obavezuje da travu zalijevaju djelatnici Nasada. Na šteti su jedino građani Zadra. No to nije ni važno jer su građani Zadra na šteti već trideset godina, pa mogu još koju godinu, zar ne?