PISMO ČITATELJA Ulizice i stranačka potrčkala iz HDZ-a uništavaju Ministarstvo obrane i Oružane snage!

Opća je ocjena da u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama BiH stanje nikada nije bilo gore nego sada, tj. od trenutka kada su na čelo došli „naši“ Pendeš i Jeleč, stoji na početku pisma skupine pripadnika Oružanih snaga BiH koje objavljujemo u cijelosti

„Odnosi u vrhu MO BiH i OS BiH nikada nisu bili gori. Pendeš je vrlo sujetna osoba koja će uspjeh lako pripisati sebi, a za neuspjeh i pogrešne poteze su uvijek krivi drugi. Pokazala je da nema hrabrosti za donošenje teških odluka te da je vrlo labilna osoba kojoj se ne može vjerovati. Mnogi jedva čekaju da joj završi mandat i da konačno ode iz MO BiH jer sve loše u ovom ministarstvu uglavnom se veže za njeno ime. Fokus njenog rada se sveo na putovanja po svijetu, namještanje tendera firmama bliskim vrhu HDZ-a (poput MRM pri kupovini vozila za OS BiH) i namještanje natječaja za posao. Ništa konkretnoga ni dobroga u četverogodišnjem mandatu nije uradila za dobrobit vojnika. U cijelom mandatu samo je posjetila dvije-tri lokacije OS BiH i to one koje su joj bile usput kada bi išla na stranačke skupove, ali zato nema zemlje na kugli zemaljskoj koju nije posjetila u svojstvu ministra, neke i više puta. Nevjerojatna je činjenica da ministrica obrane pored ogromnog broja visokih časnika, generala HVO-a za savjetnike u svom kabinetu imenuje dvoje donedavnih pripravnika bez imalo radnog iskustva, novinara i profesoricu književnosti, naravno članova Mladeži HDZ-a BiH. Uz dužno poštovanje navedenim osobama, zar nije primjereno da u kabinetu na mjestu savjetnika budu časnici HVO koji su svoje vojno znanje i sposobnosti iskazali u Domovinskom ratu i koji mogu dati i danas odgovarajući doprinos H dijelu OS BiH.

Odnosi u H dijelu su potpuno narušeni, jer sustav karijernog vođenja ne postoji, ako ste bliski ljudima iz vrha stranke, generalima i ministrici onda vam ne trebaju nikakve kompetencije. Rezultat takvog kadroviranja jest činjenica da imamo najlošiji kadar od sve tri strane u OS BiH. Podobni i poslušni su slani u Zagreb na Hrvatsko vojno učilište da na brzinu steknu formalne uvjete kako bi bili instalirani na ključna mjesta. Većina njih iz Zagreba su donosili diplome, ali ne i znanje. Primjer brzog završavanja Zapovjedno-stožerne i Ratne škole je novoimenovani general Zdravko Rezo, koji je u tri-četiri godine dvije godine boravio u Zagrebu i stekao ove dvije diplome koje mu daju uvjete za generala. Dok je bio na školovanju u Zagrebu, časnici iz kabineta Jeleča su morali biti s njim na vezi kako bi mu rješavali sve zadaće koje je imao tamo, te je na taj način i diplomirao. Niti on kao ni većina generala H dijela ne znaju strane jezike, iznimka je general Jerkić. Smiješno je da se od mladih časnika koji ulaze u sustav traži jako dobro poznavanje engleskog jezika, a da generali nemaju pojma. Ali ako ste stranački kadar i ako ste podobni to je dovoljna referenca za napredovanje. Nedavno imenovanje časnika na generalske pozicije iz reda hrvatskog naroda izazvalo je veliko nezadovoljstvo u krugovima visokih časnika, koji su se nadali da će se naše čelništvo prilikom izbora voditi koliko toliko profesionalnim kriterijima.

Nažalost i tada kao i sve dosada što radi HDZ u MO BiH preko svoje ministrice je vođeno isključivo uskim stranačkim i osobnim interesima , gdje samo mogu profitirati ulizice i stranačka potrčkala i gdje za osobe sa izgrađenom profesionalnom reputacijom i vlastitim stavom nema mjesta. Izbor brigadira Zdravka Reze, bivšeg šefa kabineta Ante Jeleča za novog generala je praktično izazvao zgražanje velike većine časnika H dijela. Radi se o osobi bez imalo vojnih kompetencija, koja slovi za stranačkog potrčka, denuncijatora, čovjeka iz sjene za odrađivanje prljavih poslova, sređivanje natječaja za prijem, slanje u misiju i svega što stranački čelnici zatraže. Posljednjih dana su se zbijale šale na račun ovoga izbora pa su ljudi komentirali da za generala dolazi osoba koja u karijeri nije postrojila niti zapovijedala desetinom a sada bi trebala zapovijedati brigadom ili sutra kompletnom vojskom. Osoba čiji karijerni put je vezan isključivo za ured, na način da nikada nikakav konkretan posao nije radila i da nema nikakakve rezultate iza sebe. Ali očito ima ono najvažnije, slijepa poslušnost i lojalnost stranačkom vodstvu i ministrici Pendeš i predsjedniku Čoviću, a to je sasvim dovoljno da budete general. Uostalom tako mu je karijeru izgradio i njegov bivši šef general Jeleč, koji nije ispunjavao formalne uvjete da bude časnik ali je bio prvi čovjek vojske. Mnogi vjeruju da je pozadina ovakvog imenovanja involviranost Reze u razne prljave poslove koji su se odigravali u H komponenti dugi niz godina, od kojih su koristi imali mnogi Svi konkurenti za generalske pozicije, za razliku od Reze, su i ratni zapovjednici, časnici koji su obnašali vrlo važne dužnosti, uključujući i zapovjedne. Uzmimo samo za primjer brigadira Andrića koji je slovio kao najozbiljniji kandidat jer se radi o izuzetnom časniku koji je dao nemjerljiv doprinos OS BiH i H dijelu kroz razne projekte koje je vodio, zatim brigadir Ilija Petrović, koji nosi čin brigadira od rata. Zanimljivo je da u vrijeme kada je brigadir Petrović zapovijedao brigadom i nosio čin brigadira da je Rezo bio natporučnik i obnašao marginalne dužnosti. Za one koji ne znaju vojnu hijerarhiju, Petrović je bio najmanje četiri čina iznad Reze. Potom, valja spomenuti i brigadira Slavena Galića, koji je završio najviša vojna školovanja u SAD i važi za najškolovanijeg časnika iz reda hrvatskog naroda. No, očito da je u sadašnjim političkim odnosima, školovanje u Americi za našu vrhušku veliki minus.Vjerojatno, da je istu edukaciju završio u Rusiji bio bi general. Ovaj postupak oko izbora generala je samo još jedan u nizu primjera odnosa vladajuće stranke u Hrvata prema Domovinskom ratu i općenito braniteljima. Zbog ogromnog nezadovoljstva svi pobrojani i mnogi drugi brigadiri su napustili OS BiH i otišli u mirovinu, tako da trenutno više imamo generala nego brigadira Prilikom imenovanja generala neki su mislili da će se, ako se ne vodi briga o kompetenetnosti, voditi računa o regionalnoj zastupljenosti. U prijašnjoj garnituri generala, dva su bila iz Hercegovine (Jerkić i Stojčić) Jeleč (Usora) iako živi u Mostaru i Kolenda (Srednja Bosna). Pošto odlazi Jeleč, koji je na neki način predstavnik sjevernog dijela Bosna i Posavine očekivalo se da bi mogao biti imenovan netko od časnika iz Posavine. Ali od toga nema ništa, koga briga za Posavinu. Tako da sada imamo tri generala iz Hercegovine a jednog iz Središnje Bosne. Tako se gradi jedinstvo Hrvata u Bosni i Hercegovini. Valja spomenuti da jedan od generala koji je dobio treći mandat, general Stojčić, kao ni general Jeleč ne ispunjava formalne uvjete da bude general, tako da je njegovo predlaganje na dužnost zapovjednika Zapovjedništva za potporu bilo protuzakonito. Niz časnika je dobilo otkaze zbog neispunjavanja uvjeta za časnike, ali očito za podobne to ne vrijedi. General Stojčić je među pripadnicima H dijela poznat po tome što se rijetko pojavljuje na poslu, da je posao podredio pčelarstvu kojim se ozbiljno počeo baviti. Kada ste bliski sa predsjednikom Čovićem (rodbinski vezani) onda se možete ponašati kako želite. Sve ono što se događa u H dijelu OS BiH su, nažalost, put u nestanak jedne komponente OS BiH i nije nimalo čudno zašto Hrvati masovno napuštaju OS BiH i zašto ih se vrlo mali broj prijavljuje na natječaje za prijem u vojsku. Na nedavni ponovljeni natječaj za prijem 260 vojnika iz reda hrvatskog naroda, uz silnu promidžbu u medijima posebno pod kontrolom HDZ-a jedva se prijavilo njih 80.

 Skupina pripadnika OS BiH iz reda hrvatskog naroda