Zbudi se publiko! Porin u kategoriji glazbenog nasljeđa: Dedići: “Tata koliko imamo Porina doma”? Dedu su slušali, baku isto, tatu ne sluša nitko! Bebeci: Tata, tata znaš li ti što ja radim? “Znam, znam sine, samo ti skladaj, no znam što će biti, neće te nitko slušati”
Sluša li se glazba? Sluša, sluša, kako da ne! Najviše se slušaju pjesme, koje su glazbeni izričaj, koji nastaje iz ljudskog glasa! Dakako, prati ga autorska glazbena kompozicija! Naime, da li ste primijetili, ovo što je predstavljeno na Porinu se ne sluša! Zašto? Najzanimljivije: pravih glazbenih izvođača pjesama, ili onih koji se bave pjevanjem, glazbenih zvijezda na Porinu nije ni bilo. Mislim na one koji pjevaju iz punog glasa, onih koji pjevaju za publiku, onih koje publika slušaju, oni koji pune arene…
Zamislite, raspravu koje je trajala u žiriju da li je Bejbi Lazanja novi izvođač godine? Kako se moglo dogoditi, takav propust da nisu nominirani: Vana, Gobac, Bodalec jer predmetne od stoljeća sedmog do milenija nitko ne sluša…
Jako sam zabrinut, kad je već toliko kategorija! S pravom pitam: dijeli li se Porin za stranog glazbenika? Bi li ga Brena dobila ili i ona ima hrvatsku putovnicu? “Sori okej, okej sori, ponavljalo se, a najviše toga dobio je Matija Posavec! Nego moj vrli Lazanja, što si do sada bio na hrtu, bio si! Sori okej mane ševi!
Večer glazbene treće lige naziva Porin, izostavilo je discipline: formiranje glasa, pravilno disanje, držanje tijela, čistu intonaciju, jasan i pravilan izgovor, artikulaciju, izmjene tona, energiju, emociju, što inače čini pjevačku tehniku. No, estrada u našoj/njihovoj lijepoj, organizirana je izričito radi tendencija punjenja medijskoga “celebrity” sadržaja! Rijetko tko da razumije kako glazbena kultura i djelatnosti, stvara uvjeta za razvijanje nacionalne svijesti i njegovanjem identiteta istog! Nikoga pametnog ne čudi zašto srpski glazbenici/pjevači/ce tako agresivno nasrću na hrvatsku publiku…Zar ne…?