Tko je posuški Peško, koji živi sa sinom ljubuškoga poduzetnika, zadnjeg nositelja Titove štafete, koji uređuje portal “Zmija”, a istovremeno štiti lik i djelo Jugoslavena Dragana?
Novi uradak hercegovačkog Peška, ljubuškog zeta naslova “Braća u zločinu, braća u bijegu od pravde…” uslijedio je istoga dana kada je Stanko Primorac promovirao majorizaciju pravaških i hrvatskih stranaka od strane Jugoslavena Dragana i njegovih sokolovaca. Posuški Peško tada pali svoju “Zmiju” na daljinski po nalogu komunističke partije, a teme obrađuje po zacrtanom koridoru Titove štafete. Zmija našega Peška služi kao džuboks, koju plaća Dragan i “sidila sam za mašinom šila sam” danas glavna tajnica, na razne načine, nekada obećanjima do dana neakreditirane diplomatske karijere našega Peška, a nekada u naturi, što je Pešku prihvatljivije.
Zadnju žuč s tezom ratnoga zločina pravaša osmislio je Peško pred zaključivanja lista za parlamentarne izbore. Cilj je postigao, bio je to plan svehrvatske koalicije da Stanka Primorca motiviraju da mu kojim slučajem ne padne na pamet kandidirati se za neku funkciju kao predsjednik HSP BiH, što Stanku Primorcu nije ni padalo na um. Silovanja i zarobljavanja ne stavlja Peško svome Draganu na teret i ne spominje logor Heliodrom u kojemu je Dragan ordinirao i potpisivao trebovanje zarobljenika na rad. Peško se koncentrirao na pokojnog Blaža Kraljevića i njegova vojnika Hrstića. Istog onoga Hrstića kojemu je brat Zdravko kao suradnik UDBA-e, kodnoga imena “Zaim” bio predsjednik HSP BiH. Stanko Primorac ga prokazao, kao što danas mnogi prokazuju Čovića, na sudu dobio i u komunističku repotarnicu povijesti poslao. Danas je pravni sljednik udbaša Hrstića i drugog zločinca Hrstića neki Raguž, pravaš iz Stoca, a njegov zastupnik iz Peškove komune dotur Jurišić.
Zašto je Peško, ljubuški zet insinuirao, zamišljao i na svoj portal klevetu objavio, namjerno kako bi laž i klevetu više puta ponovio?
Peško već dulje vrijeme kompromitira, vrijeđa pravaše, koji se ne uklapaju u njegov mozaik silovanja i ubijanja. Tko je pouzdan Sarajevu kao patriot, a tko Banja Luci i Beogradu kao koalicijski partner opisuje Peško, ali samo prvoga. Na njega se fokusirao. Pojedinci tvrde kako je Peškov motiv pisanja pravaška prangija, koja ne konzumira Posušake, ni muškoga ni ženskoga roda. Teme silovanja su omiljene teme našega Peška. Svetlana Broz i snimanje izjava o silovanju samo je jedna od tema našega Peška. Teme silovanja su mu prirodne pozicije koje mu odgovaraju, što radi klimatskih uvjeta, a što radi političkih motiva. Peška čudi kako nitko nije odgovarao za ustašovanje u ratu, unatoč koaliciji 2010.-2014. godine. Možda Peško smatra kako ga je ta koalicija omela u akreditiranju našega za vrloga diplomata, ali on vrlo dobro zna da je u tu misiju poslan s vjerodajnicama Jugoslavena Dragana. U svom tekstu Peško ne navodi biznis nepravomoćno osuđene dvojice braće Lijanovića i njegova Dragana, carinskih prelevmana, utaja i kriminala. Opet je Peško koncentriran na pravašku plaću od 4.000 KM, kao šefa parlamenta. Ne spominje Peško svoga oficira JNA, kao Predsjednika Federacije BiH i njegovu plaću. On je koncentriran na “prangiju” našega pravaša. Prorekao Peško i smrt pravaša koja je na vidiku, a koja je po njemu došla kasno. Procjenjuje Peško i štetu pravaša tvrdeći kako je neprocjenjiva, zanemarujući Jugoslavena na čelu HDZ-a i štetu koju nanosi Hrvatima kontinuirano 20 i više godina. A svima u Hercegovini je danas jasno kako je više zla i štete Hrvatima nanio Dragan Čović od Ante Pavelića koji je kukavički ostavio hrvatski narod na klanje po slovenskim i austrijskim poljanama.
Piše Peško i da zločini zastarijevaju, kao da nema zapovjednog lanca. Voli Peško i lance, biti vezan, u glavi ima i ustaške pse koji kolju. Morbidna je slika našega Peška o životu i djelima nekih pravaša, za njega ustaša. Peško tvrdi kako piše namjerno na dan Križančeva sela, u čast žrtava i Dretelja za Srbe.
Dobronamjerna je preporuka za Peška kako se pederluk u Hercegovini ne isplati. Povijesne okolnosti ukazuju kako bi mogao ostati bez kite, ukoliko nastavi klevetati pravaše. S obzirom kako Peško nema ni muda ni kite, ne treba se bojati, ali svakako treba otići psihijatru. Ta pomoć možda mu bude od koristi u razlučivanju bitnih činjenica. Peško zna kako njegova duša ima boju njegovih misli, problem je samo što on to objavljuje na svome portalu. Peško problem s Primorcem ne može riješiti na način kako ga je stvorio. Moć kontrole klevetanja Primorca otkazala je kod našega Peška.
Pitamo se koji je motiv: mržnja, ljubav ili “prangija” Primorca koja ne voli Peška niti homiće?!
