Pravaši cijelog svijeta, ujedinite se!

Da li danas ljudi u Hrvatskoj znaju što je to pravaštvo i od kada i kako djeluje? Što zbog raznih indirektnih blokada, namjerne neizanteresiranosti i nedostatka želje da se dozna, svakako ne!

A da ironija i paradoks budu veći, pričamo o nauku oca domovine Republike Hrvatske dr. Ante Starčeviću.  Posebice mlađi naraštaji „na kojima ostaje svijet“, još manje znaju. Gledaju se i okarakteriziraju kroz prizmu folklora križeva i šahovnica, šro pravaštvo zasigurno nije i ne smije biti. Tradicija pravaštva i pravaškog nauka seže od daleke 1861. godine. Pravaštvo je u najširem smislu nastojanje da se stvori hrvatska država koja bi trebala biti samostalna i suverena, što danas nije kao ni puno puta u povijesti. I Imati maksimalnu autonomiju u odnosu na neke šire entitete. Što se posebice javlja hrvatskim ulaskom u Europsku uniju. Gdje Hrvatska gubi dio svog suvereniteta i samostalnosti,  jer koliko je Hrvatska sve to u donošenju svojih odluka i politike naspram EU-e. Uz razne i teške povijesne etape i nevolje pravaštvo se i danas očuvalo u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. No kakva je situacija danas? Više nego teška i komplicirana. Danas je pravaštvo razjedinjeno, rastureno i nedjelotvorno što je posljedno uzročna veza navedenog. Kome je u interesu držati desnicu razjedinjenom više je nego jasno. Tada dolazimo do trenutne situacije na političkoj sceni u Hrvatskoj da biramo između dva zla koja su Hrvatsku pokrala, destabilizirala i postala privatna igračka za nečije interese, koji često idu u prilog susjednim državama. A često se kaže da se izabere manje zlo, pa izaberemo da nas predstavljaju lažni domoljubi koji to nisu niti djelom, a niti namjerom.
Iako se danas čini prividnim da u Hrvatskoj postoji političko- stranački pluralizam. Rezultati parlamentarnih izbora uvijek govore da je pravaštvo ujedinjeno u jedno imali bi uvijek 10 – 15% glasačkog korpusa. Što je svakako potencijalo jako zanimljiva pojava. Da bez ujedinjenja, pravaštvo nema budućnost jasno je i slijepcu. Dok se u Hrvatskoj sprema jednopartijska vladavina i vlast, akteri stranaka poput HSP-a, HSP 1861, HČSP,HSP AS, AHSP, HPP,… putuju po raznim manifestacijama i obilježavaju razne povijesne događaje i godišnjice. Pa i sami okarakteriziraju pravaštvo kao  isključivo i zatvoreno, jer ipak pravaštvo je domoljubno-liberalno i socijalno osviješteno po nauku oca domovine, pa čak bi se usudio reći da ima puno naznaka ljevičarstva u teoriji kao politike, a ne ljevičarstva koje poznajemo danas u Hrvatskoj i koje smo poznavali zadnjih 60 godina. Kao i što možemo vidjeti mnogo naznaka pravaštva kroz političko djelovanje i ideju MOST-a. Koliko samo ima neobjavljenih i namjerno zaboravljenih i iskrivljenih „povijesnih istina“, što iz bliže i daljne povijesti. Koje bi svakako u najmanju ruku promijenilo shvaćanje i razumijevanje što je Hrvatska gdje je bila i kamo putuje. Jer znanje znanje i samo znanje, ono dovodi do istine, a istina do oslobađanja i prosvjetiteljstva, djelovanja i razumijevanja. Danas se pravaštvo gleda kroz prizmu ustaštva, nepismenosti, radikalizma, nekakvih zaboravljenih i starih ideja. Naravno da je na to utjecala dugogodišnje komunističko – srpska djelovanja i propaganda. Ali i pojedinci unutar pravaštva doprinose toj predrasudi kao i pojedine stranke koje se predstavljaju starčevičancima, a ne znaju njegov nauk i filozofiju. Jer pravaštvo nije folklor križeva i šahovnica, pravaštvo je nastalo kao pokret građanstva i intelektualne sredine.  Niti je ponavljam isključivo i zatvoreno, baš suprotno. Tako i danas bi trebalo biti kao nova- stara tj. vječna ideja hrvatske narodnosti i državnosti koja bi pokrenula svijest i akciju među Hrvatima, ali prije svega znanjem i osvješćivanjem počevši i od redova samih članova mnoštva pravaških stranaka. Koje bi s vremenom dovelo pravaštvo do značajnog javnog političkog djelovanja gdje bi se njihov glas mogao čuti i značiti nešto. Samo čistih namjera i interesa za Hrvatsku državu i narod, nevezano vjere i porijekla. Kroz moderno domoljublje, puno liberalo- socijalne osviještenosti i čiste duše. Živjela Hrvatska!