Izbori za Europski parlament održati će se 23. do 26. svibnja 2019. godine. Izbori za predsjednika Republike Hrvatske očekuju se krajem 2019. godine
Prethodni izborni ciklusi upamćeni su po Domoljubnoj koaliciji koja je s vlasti skinula Zorana Milanovića kao predsjednika Vlade Republike Hrvatske i Ivu Josipovića kao Predsjednika. Kolinda Grabar Kitarović je zahvaljujući Domoljubnoj koaliciji, uz mnogobrojna obećanja biračima, preuzela predsjedničku poziciju. Jedno od obećanja Kolinde Grabar Kitarović bilo je vraćanje i rehabilitacija časnika u ratu pobjedničke, Hrvatske vojske, koji su marginalizirani, umirovljeni i procesuirani politikom krivokletnika Stipe Mesića i Ive Josipovića. Prethodni EU parlamentarni izbori iznjedrili su europarlamentarce koji su se odrekli svog mandata ispred pravaške politike. Jedan od njih je Ivan Tepeš, koji je prepustio svoj mandat, spletom čudnih nerazjašnjenih okolnosti Željani Zovko, podanici Dragana Čovića, koji predvodi HDZ BiH. Tepeš je definitvno Hrvatima s obje strane granice dužan pojasniti kako se i zašto odrekao mandata koji je formalno bio pravaški? Ovim pitanjem “odustajanja” Ivana Tepeša bi se trebalo baviti Državno odvjetništvo RH, što ono naravno ne čini, a kristalno je jasno kako to predstavlja dio koruptivnih djelatnosti, odnosno onoga što je izvan zakona i za što je pozitivnim proipisima utvrđena kaznena sankcija. Čudnoga li čuda, nakon izvjesnog vremena od predaje mandata Željani Zovko taj isti Tepeš se pojavljuje kao zamjenik ravnatelja Matice Iseljenika i tko zna što još? Pametnomu dosta.
Ostalo je za prošli predsjednički izborni ciklus zabilježeno kako Dragan Čović kao lider HDZ-a BiH nije podržao izbornu promidžbu i kandidaturu Kolinde Grabar Kitarović. Prisjetiti se možemo ugošćivanja Ive Josipovića po hercegovačkim Franjevačkim samostanima u društvu Dragana Čovića i niz jugonostalgičara, predvođenih predstavnicima Franjevačkih provincija. Poznati egzorcist Jugoslavenstva u osobi Dragana Čovića je fratar Ševo, koji za izborni cirkus zna javno založiti i temelje Crkve za “dobročinitelja” Dragana. Kako povijest pišu pobjednici, svjedoče najnovije fotografije Dragana Čovića u odorama vojnika NATO-a, kao koalicijskog partnera Milorada Dodika, Srbina koji ne prihvaća NATO, ali prihvaća Dragana Čovića, lidera HDZ-a BiH, kao svog operativca. Najnovija zbivanja na političkoj sceni BiH, svakako ne idu u prilog Kolindi Grabar Kitarović kao kandidatkinji za novi mandat na Pantovčaku. Političke okolnosti ne idu u prilog niti Draganu Čoviću koji je izgubio izbore za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Predstojeći Izbori za člana EU parlamenta motiviraju pravaše da naprave inventuru štete koju im je počinilo vodstvo HDZ-a. Pravaši kao članovi Domoljubne koalicije izigrani su i prevareni od svojih koalicijskih partnera, konkretno HDZ-a. Pravaši u BiH bilježe dugogodišnji kontinuitet manipuliranja i izigravanja koalicijskih sporazuma, kojih je jedan od potpisnika HDZ BiH na čelu s Draganom Čovićem, kao predsjednikom. Tako imamo primjer koalicijskih prijevara HDZ-a BiH nad HSP-om Herceg Bosne, koji je zastupala gospođa Vesna Pinjuh. Dragan Čović je 2014. godine blago rečeno, izigrao koalicijski sporazum, na štetu HSP-a Herceg Bosne. Sličan scenarij događa se i 2018. godine kada Dragan Čović kao predstavnik HDZ-a BiH i predsjednik HNS-a izigrava koalicijski sporazum s HSP HNS Stanka Primorca Ćane.
Hrvatski narod bilježi katarzu politikom Dragana Čovića koji gubi izbore i tvrdi kako HDZ BiH neće ući u vlast niti na jednoj razini dok se ne promijeni Izborni zakon, koji osigurava Hrvatima Bosne i Hercegovine jednakopravnost i konstitutivnost. Zastupnici u zastupničkom domu BiH izabrali su Borjanu Krišto iz HDZ-a BiH za presjedavajuću u Zastupničkom domu, što jasno potvrđuje kontinuitet prijevara Dragana Čovića prema hrvatskom narodu u BiH.
Pravaši, svjesni svoje pozicije, učeći na greškama donose odluku o ujedinjenju HSP-a Herceg Bosne, koji predvodi gospođa Vesna Pinjuh i HSP HNS koji još uvijek predvodi predsjednik s kuvertiranom ostavkom Stanko Primorac Ćane. Ozbiljnje pravaške pripreme za predstojeće izbore održavaju se u sjeni javnosti. Najavljen je Sabor HSP-a, na kojemu će pravaši birati novo rukovodstvo. Kandidati za predsjednika HSP-a, ujedinjenih pravaških stranaka su ugledni Hrvati, koji u svojoj programskoj viziji pravaštva u budućnosti ne vide HDZ BiH i Dragana Čovića. Predsjednički kandidati HSP-a, usuglasili su se kako koalicija i suradnja HSP-a s HDZ-om čini veliku štetu pravašima. Iz vrha HSP-a svakako su zanimljiva i izlaganja pojedinih kandidata za visoke dužnosti, novog vodstva HSP-a.
Pravaši kao novi lideri HSP-a BiH svjesni su povijesnih propusta, crnila, ustašluka, pravaško-udbaškog miksa u osobi Zdravka Hrstića, kao i koalicijskog debakla s Čovićem kao liderom HDZ-a BiH. Odricanjem od svega onoga što ne valja i što nije valjalo pravaši vide u motivu ljubavi, prema pravaškoj ideologiji koju su promovirali: A. Starčević, E. Kvaternik, I. Prodan, F. Supilo, A. Trumbić, J. Frank, M. Starčević, I. Pilar i dr. istaknuti pravaši kroz povijest.
Pravaška ideologija ne može se poistovjećivati s ustašlukom koji je nametnut približavanjem pravaških skupina nakon beogradskog atentata u Narodnoj skupštini 1928. godine, kada se pojavljuje i Ante Pavelić, kao zastupnik seljačko demokratske koalicije, koji priznaje prvenstvo HSS-u i njezinom vođi V. Mačeku. Ekscentrične povijesne okolnosti, koje su napravile veliku štetu hrvatskom narodu, s etiketom fašizma, svakako ne idu na teret svjesnom i osviješćenom Hrvatu, pravašu koji iz današnje perspektive jedako gleda na nedjela Ante Pavelića i Dragana Čovića, prvoga kao ekstremnog Hrvata koji je podržavao fašizam, a drugoga koji je ekstremno podržavao Jugoslavenstvo i komunizam. Oba su štetna za hrvatski narod i hrvatsku politiku, jedako Pavelićev ustašluk kao i Čovićeva jugoslavenština, koja se danas nadopunjuje i transformira s Dodikovim srbovanjem.
Mlade pravaške obrazovane snage, koje predvode ugledni doktori, profesori u svojim stranačkim istupima danas naglašavaju kako se Hrvati i pravaši mogu ponositi sa stogodišnjim povijesnim okolnostima, izuzev vremena NDH, koja nije bila na ponos Hrvata. Jednako se i HDZ-ovci mogu ponositi sa svojom demokršćanskom politikom koju je okaljao i zaprljao Čović, a prethodno kapetan JNA Jelavić.
“Za Hrvate dolaze neka nova, bolja vremena”, tvrdi za Dnevno.ba doktor znanosti Perica Bošković.
Ujedinjavanjem i jačanjem zdravoga tkiva, nekompromitiranih pravaša, koji će iznjedriti novog kandidata za člana Europskog parlamenta u svibnju 2019. godine, takvi pomaci bi trebali biti logični.
Doktor Gordan Radić naglašava bit povezivanja svakog pravaša, njihove misli, pravaške ideologije, stila života Hrvata koji jamči opstojnost, sigurnost, pravednost, pravo na zdravstvenu skrb i pravo na život od svoga rada, ito svakome Hrvatu.
“Jedino skupa, možemo utjecati kako bi nas na europskoj razini predstavljali obrazovani, elokventni, sposobni, a ne podobni”, tvrdi za Dnevno.ba profesor Gordan Radić koji ističe da moderni pravaši moraju jasno osuditi zločine i nedjela svih totalitarističkih sustava sukladno Rezoluciji Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu.
Zdenko Lučić jačanje pravaša vidi u biranju tri saborska zastupnika na zadnjem izbornom ciklusu u Republici Hrvatskoj, kroz projekt Domoljubne koalicije. Branitelji kao i visoki časnici HV-HVO izigrani su politikom Kolinde Grabar Kitarović, koja ih kao vrhovna zapovjednica za svoga madata od pet godina nije ni primila u službeni posjet, a kamoli vratila u sustav Ministarstva obrane. Gospodin Lučić pojašnjava kako je to jedan od razloga koji će utjecati na pravašku potporu na predstojećim predsjedničkim izborima u Republici Hrvatskoj. Marginalizirani generali, časnici HV-HVO-HOS-a, jednako kao i članovi pravaških stranaka koje se ujedinjuju za predstojeće izborne cikluse, donijeti će odluku koga poduprijeti. Glede koalicijskih sporazuma HSP-a i HDZ-a, Primorca i Čovića, Lučić pojašnjava kako je sve to dio i posljedica mračne platformaške povijesti HSP-a, koja se ne bi smjela ponoviti.
“Izbori za članove u Europski parlament održati će se u svibnju 2019. godine, kada će HSP imati svoga kandidata, gdje se nadam kako će to biti jedan od naših doktora znanosti Radić, ili Bošković”, kaže za Dnevno.ba Zdenko Lučić.
“Izbori za predsjednika Republike Hrvatske 2019. godine biti će za pravaše interesantni s obzirom kako ćemo do tada biti jako bitan politički čimbenik, uzimajući u obzir potpisivanje sporazuma s HSP-om gospodina K. Starčevića i zasigurno nećemo podržati kandidate koji nam nisu ispunili obećanja, ne u potpunosti nego niti u mikronima. Nova platforma Dragana Čovića, HDZ-a BiH, sa SDA, SNSD-om i nedavno pokoravanje ministrice Pendeš Željku Komšiću za nas pravaše je jednaka već viđenoj platformi koju novo pravaško vodstvo s indignacijom odbacuje i oštro osuđuje. Dragan Čović nema mandate od pravaša da prije donošenja Izbornog zakona BiH, zaključi bilo kakvu koaliciju. Ostavkom Stanka Primorca Ćane na predsjedničko mjesto HSP-a, ne vrijedi više niti pravaška punomoć koju ima Dragan Čović kao predsjednik HNS-a”, pojasnio nam je u svom izlaganju Zdenko Lučić.
Iz svega pobrojanog sa sigurnošću možemo konstatirati kako pravaška scena u RH, koju predvodi gospodin Karlo Starčević i bosanskohercegovačka koju predvodi ugledni umirovljeni brigadni general HVO-a Zdenko Lučić, poprima nove političke oblike s novim vodstvom, koje ima nove zamisli, a zasigurno će bilježiti i rezultate. Uvezivanje pravaša na novoj političkoj, pravaškoj Deklaraciji, zasigurno će ishoditi pozitivne pomake, s neukaljanim, obrazovanim, kadrovima i poliglotama koji predvode po našem dojmu, neko novo demokratsko pravaško ozračje. (dnevno.ba)
