Problem s otpadom u Makarskoj nije riješen – dokad?

Očekivano, dolaskom većeg broja vikendaša i turista, makarske ulice ponovno su preplavljene smećem

Sustav za kartično očitavanje i prikupljanje smeća ima značajne manjkavosti. Visoka inicijalna cijena, skupo održavanje, preskupe i nefunkcionalne nadzorne kamere, učestali kvarovi, nehigijena i nepraktičnost, male dimenzije, osnovne su zamjerke. Uvođenjem poddimenzioniranih spremnika odjednom znatne količine kućnog otpada prelaze u kategoriju krupnog. Službe taj otpad zatim trebaju preuzimati ili građani odvoziti na Zagon, ako imaju osobna vozila. Zagon je inače “privremeno” reciklažno dvorište koje će nas sve nadživjeti, umjesto da je novac prvo uložen u temelje. U tom procesu odvoza otpada na Zagon se ponovno stvaraju nepotrebni troškovi, gubi vrijeme i zagađuje okoliš. Praktično za razbijeni kišobran treba sjesti u vozilo i odnijeti ga na otpad.

Ako se sagleda šira slika, opet nije dobro. Reciklažna dvorišta su neadekvatna ili nepostojeća. Nacionalni i regionalni sustavi zbrinjavanja otpada ne postoje. Spalionice nemamo. Vrlo mali udio prikupljenog i razdvojenog otpada se stvarno reciklira, čak i na razini EU. Uporno usmjeravamo novac i energiju u slijepu ulicu. Kuću gradimo od krova i očekivano ne postižemo ništa u lovu na iluzije. Također, otkupna cijena je povoljnija za miješani nego za odvojeno prikupljeni otpad. U takvoj situaciji nije mudro goniti ciljeve koji nemaju realnu podlogu.

Konačno, gosti koji dolaze u Makarsku nisu navikli na ekskluzivitet kod pristupa spremnicima. A smeće svejedno odlažu, na neadekvatna mjesta. Oni koji žele ostati van sustava također bez problema odlažu otpad gdje stignu. I što sad? Potiho se najavljuje skori, značajan porast cijena jer je sustav neodrživ. Najveći teret će ponovno preuzeti najuzorniji.