Dalmacija kakvu pamte samo još starije generacije, očuvala se u malom mjestu Zadvarju. Svakog utorka je sajmeni dan. Uz lokalno stanovništvo sajam privlači i sve više turista
Stisak ruke, osmijeh na licu i dogovor je pao, junica Zeka ima novog vlasnika. Marinko, inače redovit kupac utorkom, sjeća se „dobrih starih vremena“ kada su ljudi iz obližnjih sela dovodili svoje blago na prodaju. „Izbor je bio veći i kvalitetniji. Stoke je danas sve manje, no srećom običaj se održao. Sada prodavači dolaze iz daljega, iz Like i Slavonije“, objašnjava Marinko kako se nekad trgovalo.
Stisak ruke i – kupljeno.
Tako je počela i održala se 200 godina duga tradicija stočnog sajma u Zadvarju, pa su se osim stoke na prodaju donosili i ostali domaći proizvodi. A u ovom, današnjim jezikom rečeno, shopping mallu na otvorenom, nema čega nema. Od stoke, preko prehrambenih organskih proizvoda do kućnih potrepština i odjeće.
Kovački proizvodi najtraženiji
Najveća gužva uvijek je oko štanda Ante Nogala iz Slivna koji već godinama na Zadvarju prodaje svoje rukotvorine. On je sedma generacija koja se bavi kovačkim obrtom u obitelji. „Ima posla, nema ljudi, svi otišli u inozemstvo, ja mislim da to nije potrebno, jer da naši ljudi rade dvije smjene kao vani zaradili bi i ovdje“, ističe Ante. I on je kaže, bio po svijetu, ali je “doma najbolje”.
Ante Nogalo
Motike, gradela i peke najviše kupuju upravo stranci, u što smo se uvjerili iz prve ruke. Lothar Jäger upravo je kupio mašklinić za svoj vrt. „Ja sam redovan posjetitelj utorkom, dođem u nabavu bio-namirnica“, objašnjava nam Lothar koji pola godine živi u Münsteru, pola u Brelima, i tako od 1992. godine. Zadvarjem je oduševljen kaže, jer rijetko se može pronaći dio zemlje koji nije uništen masovnim turizmom kao što je to u Španjolskoj, i upravo zato je njegov izbor davnih dana pao na Hrvatsku.
Lothar Jäger
Sličnog je razmišljanja i Dean iz Texasa koji je kupio novu peku za svoj hostel u blizini. „Ja i moja žena Steffi, koja je iz Bavarske, također smo ovdje svaki utorak kroz cijelu godinu, jako nam se sviđa Dalmacija i zato smo i odlučili ovdje živjeti i raditi.“
Sajam kao atrakcija
Sajmovi kao ovaj na Zadvarju u prošlosti su se održavali u skoro svakom većem mjestu Dalmatinske zagore naizmjence. Za primjer u Imotskom je “pazar” bio srijedom, a u Cisti četvrtkom. No nakon Domovinskog rata jedino je Zadvarje uspjelo obnoviti svoju tradiciju i održati se.
Ranka sa slavonskim proizvodima
Osim utorkom posebno svečano je i za blagdan sv. Ante i sv. Bartula koji se slave u ljetnim mjesecima, pa je turista i domaćih posjetitelja još više. Prilika je to ne samo za ljude iz okolice da donesu svoje proizvode na prodaju već i one koji stižu iz daljega.
Gospođa Ranka i njen muž Milan tako već treću godinu svaki utorak stižu iz Virovitičko-podravske županije. „Suprug prodaje kukuruz i žito za životinje, a ja naše domaće koke, jaja, sireve i malo ovih kontinentalnih specijaliteta, čega baš kod vas nema“, objašnjava nam gospođa Ranka.
Liv i Per iz Norveške
Da ovaj sajam lokalnom stanovništvu znači održavanje tradicije, ali i dodatan prihod, razumiju i Liv i Per iz Norveške. „Meni je najzanimljivije bilo vidjeti ovdje uživo kako trguju životinjama, i naravno janjetina s ražnja, šteta što nisam imao vremena probati“, objašnjava Per. Oni su dio grupe Skandinavaca koji, kao redoviti posjetitelji utorkom, stižu s obližnje Makarske rivijere od travnja sve do studenog.
Ingrid Agneta, njihov lokalni vodič, najbolje im iz prve ruke objasni kulturu i stil života u Dalmaciji. „Selo i život na selu, razlike u svemu, jako puno pričam o tome budući da i sama živim na selu“, kroz smiješak nam kaže Agneta koja je već davne 1993. kao dalmatinska nevjesta Stockholm zamijenila muževim rodnim selom u blizini. Skandinavci su, kaže, oduševljeni ovim izletom, pa je uvijek jedan od najbukiranijih.
Turistička vodičica Ingrid Agneta
„Nadam se da će naši mladi imati volje i želje očuvati tradiciju i identitet ovoga kraja, pa će turisti uvijek imati što zanimljivo vidjeti i doživjeti“, zaključuje Agneta. (dw.com)
Sist, poist pravo pečeno i kruva ispo saća, popit gremišt i opustit možđane,
ko to more platit?!
Ima li živog kreča u zadvarju
bilo ga je 70-tih i 80-tih