Telekomunikacijsko tržište u Federaciji BiH prolazi kroz duboku i ubrzanu transformaciju koja sve manje liči na slobodno tržište, a sve više na političko – kapitalni projekt s jasno vidljivim dobitnicima i gubitnicima
Prije par godina pojavio se operater Novotel, čiji je vlasnik u javnosti prepoznat kaо politički blizak HDZ-u, a koji posluje isključivo na području Federacije BiH. Prema potvrdi Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), Novotel svoje usluge pruža putem mreže Mtel, operatera u vlasništvu Telekom Srbija, čiji je većinski vlasnik država Srbija.
Time se stvara neobična, ali politički vrlo indikativna simbioza: privatni operater s lokalnim političkim zaleđem oslanja se na infrastrukturu operatera pod kontrolom strane države. Još je indikativnije to što Novotel na tržištu nastupa s cijenama znatno nižim od konkurencije. Takav model ne može se dugoročno održavati bez snažne infrastrukturne i financijske potpore. Postavlja se logično pitanje: na čiju štetu se taj razvoj biznisa
dogada?
Odgovor dolazi sam: na štetu HT-a Mostar. Paralelno s pojavom Novotela i širenjem Mtela kroz akvizicije (Logosoft, Blicnet), BH Telecom završava preuzimanje Telemacha, čime se tržište Federacije de facto svodi na dva dominantna sustava. U takvom okruženju, HT Mostar ostaje izložen pritisku dampinških cijena, gubitku korisnika i padu tržišne vrijednosti. Ovdje više nije ključno pitanje postoji li formalni plan ili zavjera. Političko – ekonomska praksa pokazuje kako je često dovoljno ne činiti ništa. Dovoljno je dopustiti asimetrične tržišne uvjete, ignorirati i ne reagirati na sustavno slabljenje jednog operatera.
Posebnu odgovornost u ovom procesu snosi i uprava HT-a Mostar. Poslušni predsjednik Uprave i članovi Uprave, djelujući pod političkom egidom resorne ministrice, ne pokazuju nikakav otpor procesima koji očito vode devalvaciji poduzeća. Umjesto strateške obrane tržišne pozicije, razvoja infrastrukture i zaštite javnog interesa, svjedočimo pasivnosti, zakašnjelim odlukama koje dugoročno slabe vrijednost poduzeća. Takvo upravljanje ne može se tumačiti kao nesposobnost, nego kao svjesno prihvaćanje političkog zadatka pripreme terena za pad vrijednosti i buduću privatizaciju.
Vrijedi podsjetiti da ovo nije prvi put da se vrijednost HT-a iscrpljuje kroz posredničke strukture. Marketinška agencija SV-RSA (čije su poslovne veze vodile prema Beogradu) pružala je marketinške usluge HT-u koje su u javnosti izazivale brojna pitanja. Taj slučaj nije ostao na razini medijskih natpisa jer su akteri na kraju završili na optuženičkoj klupi. Ipak, slučaj je doživio pravosudni debakl, smanjivši početnu višemilijunsku štetu na simboličan iznos. Prvobitna optužnica navodila je kako je marketinškoj agenciji SV-RSA omogućeno ostvarivanje protuzakonite koristi od 6,6 milijuna konvertibilnih maraka (KM), da bi po izmjeni optužnice Tužiteljstva BiH tu korist spustilo na cca. 216.000 KM.
Nakon što je pala dobit, pala je i optužnica, pa su optuženi krajem 2016. oslobođeni krivnje. Postupajući tužitelj nije na vrijeme uložio žalbu i ta presuda je postala pravomoćna. Danas, umjesto marketinških ugovora u fokusu su infrastrukturni aranžmani, mrežni najam, pri čemu ključnu ulogu imaju operateri koji posluju pod vlasničkim ili političkim utjecajem Beograda. Mehanizam je sofisticiraniji, ali je ishod potencijalno isti: slabljenje domaćih strateških poduzeća. Najprije se vrijednost poduzeća obori kroz nelojalnu konkurenciju, zatim se stvara narativ o neefikasnosti i zatim se kao jedino rješenje nudi privatizacija po minimalnoj cijeni. U tom trenutku mešetari ulaze na scenu, a javni interes biva trajno izgubljen.
Za kraj treba reći kako telekomunikacije nisu običan biznis. One su pitanje infrastrukture, sigurnosti i političke autonomije. Ako se HT Mostar prepusti ovakvom razvoju događajа posljedice neće biti samo ekonomske, nego i duboko političke.
