Europska je komisija stopirala radove na izgradnji splitskog Centra za manipulaciju smećem u Lećevici ili pak CGO, kako ga oni sami vole javno prezentirati
Zanimljivo da županijska tvrtka “Regionalni centar čistog okoliša”, za koju mnogi godinama tvrde da zapravo samo pere novac, odnosno fiktivno posluje od 2005.godine, krije od hrvatske javnosti brojne odgovore, uključujući sadržaj nove studije. Sve je još zanimljivije ako se zna kako to rade već pune tri godine, otkad su zapravo i sami shvatili da će se suočiti s obvezom donošenja nove studije. Međutim, ono što je zanimljivo da se taj period poklapa s presudom Visokog upravnog suda RH koji odbio žalbu tužitelja, a time ujedno potvrdio presudu Upravnog suda u Splitu iz svibnja 2019. kojom je presuđeno da se odbijaju svi tužbeni zahtjevi za poništenjem rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike kao neosnovani.
Naime, tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš u lipnju 2017. g. donijelo rješenje po kojem za izmijenjeni zahvat izgradnje CGO-a NIJE POTREBNO provesti Studiju utjecaja na okoliš, uz primjenu mjera zaštite okoliša i praćenja stanja okoliša propisanih tim rješenjem i rješenjem iz 2006. godine. Protiv navedenog rješenja naša je udruga (KEKS) podnijela tužbene zahtjeve kojim su, između ostalog, tražili da se takvo rješenje poništi. Međutim, Upravni sud u Splitu odbio je sve tužbene zahtjeve kao neosnovane, a potom je u žalbenom postupku tu odluku potvrdio i Visoki upravni sud RH.
Još tada su mnogi od nas javno isticali kako je sudska presuda ispolitizirana što očito potvrđuje i činjenica da su se sva pitanja oko projekta rješavala isključivo na unutarpolitičkoj razini dok je prvi “prijavak” Europskoj komisiji razotkrio sasvim očite nepravilnosti ili točnije nezakonitosti. Dapače, sud je, poput svih ostalih uključenih u taj projekt, još tada morao znati za obvezu usklađivanja. Međutim, Vlatka Lucijanić-Justić, koja je tada zastupala investitora, izjavila je kako je takva odluka Visokog upravnog suda za njih bila OČEKIVANA, s obzirom na to da investitori od prvoga dana projekt provode U SKLADU sa svim pozitivnim zakonima RH i EU. Sada kada upravo na tom primjeru vidimo da je Europska komisija stopirala radove spornog centra u Lećevici, zahtijevajući novu Studiju utjecaja na okoliš, vidimo da je dotična ne samo iznosila neistine, nego se i samom sudskom odlukom, koja je bila ispolitizirana, očito pogodovalo investitoru ili kako to oni vole kazati odluka je bila USKLAĐENA s “nacionalnim planovima”, a osobno vjerujem i koruptivnim interesima te planovima smećarske mafije u cjelini. Na opravdanu sumnju u nezakonitosti i koruptivne radnje, a posebno na ekološku neprihvatljivost navedenog centra u Lećevici već gotovo dva desetljeća ukazuju znanstvenici, ekološki stručnjaci, aktivisti i brojne ekološke udruge, od kojih su neke podigle tužbu prvo pred Upravnim sudom, potom Visokim upravnim sudom i na kraju Ustavnim sudom, a najavili su po potrebi i podizanje tužbe pred Europskim sudom pravde. Ono što je zanimljivo da predmet pred Ustavnim sudom još uvijek skuplja prašinu i što mislite koliko dugo? Pa toliko koliko su i sami imali saznanja ili su pak shvatili da će se morati suočiti s obvezom donošenja nove studije!
Sluti li ovo na novu veliku aferu u SDŽ i tko je za to ODGOVORAN? Tko će biti odgovoran u slučaju da, po nekima spornom i iznimno štetnom, projektu, vrijednom 81 milijun eura, troškovi sada neminovno dodatno porastu ili na kraju moguće cijeli projekt čak i padne?
Željan Jurlin – Javno dobro
