U Muzeju grada ima – vina, uhljeba i (ne)rada: zašto zapošljavaju nove djelatnike bez natječaja, a ljeti imaju kolektivni godišnji?

Na sjednici splitskoga Gradskog vijeća, u sjeni odbijanja vijećnika da izglasaju proračun za iduću godinu, što, ruku na srce, i jest događaj bez presedana, ostalo je nekoliko tema vezanih uz kulturu koje zabrinjavaju dio gradskih vijećnika, a građane – iz čijih se džepova kultura većim dijelom financira – trebale bi zabrinuti i više.

Nezavisna vijećnica Maja Dvornik u ponedjeljak je pročelniku za kulturu Siniši Kuki postavila vijećničko pitanje, na koje joj je, međutim, odgovorio sam gradonačelnik Ivo Baldasar.

Dvornikovu je zanimalo na osnovi čega je broj zaposlenih u Muzeju grada Splita s 27, koliko ih je bilo u svibnju ove godine, narastao na 31, je li za ta radna mjesta bio raspisan natječaj te je li istina da se planira zaposliti još ljudi. Nju je zanimalo i je li eventualno došlo do nekog enormnog povećanja obujma posla u toj središnjoj muzejskoj ustanovi u gradu, što bi, kazala je Maja Dvornik, bilo u izravnoj koliziji s činjenicom da je ljetos ravnateljica Muzeja Narcisa Bolšec Ferri sve zaposlenike, usred najveće turističke gužve u Splitu, poslala na kolektivni godišnji odmor.

Posla za još petero

Gradonačelnik Baldasar ponudio je vijećnici odgovor koji nju nije zadovoljio te je zatražila pismeno očitovanje, no, s obzirom na novonastalu situaciju vezanu uz neizvjesno buduće funkcioniranje grada, teško da će ga dobiti u skorijem roku.

U svome je odgovoru Baldasar naprosto prešutio da ni za jedno od radnih mjesta o kojima je Dvornik pitala nije bio raspisan natječaj, ali je kazao i kako će u Muzej zaposliti još pet ljudi budući da, kako je kazao, “troje odlazi” – ne navodeći kamo odlaze – pa će, eto, ispasti da se broj zaposlenika povećava još “samo za dvoje”. Pretpostavljamo – također bez natječaja. Baldasar je ustvrdio kako posao u Muzeju naprosto buja te kako na kolektivni godišnji ljetos nisu otišli svi, nego “samo dio zaposlenika”. Istina je, međutim, da to nježno kažemo, malo drukčija.

Povećanje broja zaposlenih u Muzeju grada od 14,8 posto u samo nekoliko mjeseci prošlo je u tišini i bez natječaja i tužna je istina da ni jedan zakon izravno ne obvezuje ni Muzej ni Grad da za bilo koje radno mjesto, osim mjesta ravnatelja, raspisuje natječaj u ustanovama kulture. To je posljedica izmjena Zakona o radu i ostalih pratećih propisa koji se na njega naslanjaju pa je za očekivati – osim ako se nešto ozbiljno ne promijeni u funkcioniranju grada – i da će dodatno zapošljavanje, koje bi predstavljalo rast broja zaposlenih za ukupno 22,2 posto u odnosu na svibanjsko stanje u Muzeju, proći jednako tiho.

Nitko, pa ni možebitni zainteresirani branitelji, kojima se i Ivo Baldasar već neko vrijeme deklarativno klanja, neće se moći natjecati ni na jedno od tih radnih mjesta, kao ni za prethodna mjesta. Ni možebitna djeca poginulih ili nestalih hrvatskih branitelja koja također imaju prednost pri zapošljavanju, kao ni ljudi s određenim tjelesnim nedostacima, nitko od njih neće moći doći u poziciju da svoju prednost i ostvari. Natječaja nema.

Zapošljava se bez natječaja, o čemu bi možda Inspekcija rada mogla nešto reći pod uvjetom, naravno, da je netko iz spomenutih kategorija uputi u Muzej grada Splita. U tom bi slučaju, potvrdili su nam odvjetnici koji se bave radnim pravom, inspekcija čak imala ovlasti da raskine već sklopljene ugovore o radu, i to stoga što onima koji imaju prednost ta prednost kroz natječaj nije omogućena. Odvjetnici ovakav manevar opisuju kao “zaobilazan, ali relativno pravno uspješan”.

Kako je, primjerice, moguće da se na radno mjesto voditelja općih, pravnih i međunarodnih poslova u Muzeju netko zaposli u lipnju, a zaključak o davanju suglasnosti Muzeju za takvo radno mjesto na neodređeno vrijeme zamjenik gradonačelnika Goran Kovačević donosi 22. srpnja? Kako je moguće da Upravno vijeće Muzeja grada u siječnju kao zaključak usvoji potrebu raspisivanja natječaja za to radno mjesto, a natječaj se uopće ne provede, ali se provedu izmjene i dopune pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u kojem se, vidi vraga, baš to radno mjesto prvi put uvodi? Moguće je.

Dvorište kao krčma

Što se pak tiče obujma posla, čini se da Muzej grada ne ostvaruje ništa bolje rezultate od onih u prethodnim godinama. Dakako, Podrumi su i dalje podjednako atraktivni turistima, ali je šetnica na sjevernom zidu Dioklecijanove palače, za koju je potrošeno više od dva milijuna gradskih kuna, više nego podbacila pa je lani prodano tek 465 ulaznica, a ove godine i manje.

Zato možda ne čudi da je Upravno vijeće početkom srpnja podržalo ravnateljicu Muzeja da čitav kolovoz na kolektivnom godišnjem odmoru doista provedu svi zaposlenici – osim domara, čistačica i recepcionara. No čudi, primjerice, kako je upravo tada, ljetos, u lođi Muzeja iz tjedna u tjedan organizirana fešta kojoj su se društvene mreže podsmjehivale jer prodaja vina i kameni kipovi iz antike i srednjeg vijeka nekako ne pristaju zajedno.

Osobito je podsmijehu pridonijelo privremeno, ali nelijepo “oglašavanje” dvorišta Papalićeve palače – krčmom. “Stručno pokriće” se našlo u tome što se u neposrednoj blizini današnjeg Muzeja između dva svjetska rata nalazila birtija nekoga Petra Laure pa se onda, sukladno tome, u gotičkome zdanju što ga je za Tomu Papalića projektirao Juraj Dalmatinac kušalo, točilo i prodavalo vino. “Kratka degustacija” po tri eura, pa tko voli, nek nazdravi.

Ivo Baldasar očito od svih ustanova u kulturi, međutim, čini se, najviše voli baš Muzej grada. Ne samo da je na njegovo čelo iz Istre, ali i iz mirovine, doveo Narcisu Bolšec Ferri, nego je planirao za iduću godinu sredstva za programe toga muzeja povećati s 507 tisuća kuna na čak osam puta više – na 4,3 milijuna, a samo za zaposlene iz proračuna grada “tresnuti” milijun kuna više nego ove godine.

Time bi samo na Muzej grada bilo potrošeno gotovo 50 posto svih gradskih sredstava namijenjenih muzejsko-galerijskoj i likovnoj djelatnosti u Splitu. No, eto, proračun nije prošao. Nije prošao ni prijedlog potreba u kulturi za iduću godinu, a bogami ni rebalans budžeta za kulturu za tekuću godinu.

Maja Dvornik je na Gradskom vijeću kazala: “Situacija u kulturi nam je takva da možemo samo Boga moliti.” S njom se, rekli bismo, podjednako mogu složiti i oni koji se Bogu mole i oni koji u molitve ne vjeruju…