U galeriji Društva prijatelja vrgorske starine u Vrgorcu je u srijedu navečer, 21. studenog svečano otvorena dokumentarna izložba povijesnih fotografija i predstavljen katalog „Od jezera do polja – Izgradnja tunela Krotuša u Vrgorskom polju (Jezeru) 1936.-1938. godine“, autora povjesničara Branka Radonića
Na 38 panela s 50 povijesnih fotografija posjetiteljima prikazani su radovi na izgradnji odvodnog tunela kojim su točno prije 80 godina povezani Vrgorsko jezero i Baćinska jezera. Tim projektom ubrzana je odvodnja voda iz Vrgorskog jezera i smanjen broj poplavnih dana, pa od tada više ne govorimo o jezeru, već o polju koje je danas jedno od najvećih obrađivanih površina u Dalmaciji.
Vrgorsko polje stoljećima je bilo pravo jezero, o čemu danas svjedoči tek njegov kolokvijalni naziv među stanovništvom jer ga i dalje nazivaju „polje Jezero“. Stoljećima su razne vlasti različitim pothvatima pokušale spriječiti poplave, ali s vrlo skromnim rezultatima te je okolno stanovništvo bilo i dalje ograničeno na poljodjelski uzgoj kultura kratkog vegetacijskog razdoblja koje je bilo moguće zasijati i požeti između dvije poplave. Stvari se mijenjaju pojavom Ante Gnječa, franjevačkog svećenika rođenog u zarilićkom selu Pasičina, na rubovima Vrgorskog jezera, a posebno nakon što je imenovan za župnika rodnog sela 1920. godine. Tim je dan novi impuls ideji presušivanja polja, i to probijanjem odvodnog tunela, dugog preko 2 km, koji bi spajao Vrgorsko jezero i Baćinska jezera i kojim bi se drastično poboljšala mogućnost iskorištavanja plodne poljske zemlje u Jezeru.
Fra Ante Gnječ pokretač je i koordinator svih aktivnosti na probijanju ovoga tunela, a uz pomoć svojih suradnika u njega je uključio vlasnike zemalja u Vrgorskom polju i to preko Vodene zadruge „Jezero“ koja je počela djelovati 1923. godine. Daljnje aktivnosti fra Ante Gnječa i zadruge na animiranju stanovništva u priključivanju zadruzi i lobiranju u državnim institucijama pratili su česti zastoji realizacije ovoga projekta, najviše zbog nedostatka novca. Radovi su ubrzani tek u početkom tridesetih godina 20. stoljeća, a posebno između 1936., kada je Primorska banovina raspisala natječaj za izvođača radova, i 1938. kada je objekt duljine 2.138 metara konačno dovršen. Pokrov jezerskog dna se isušio i daljnjim obrađivanjem postupno je postajao plodniji. Otada se umjesto o „jezeru“ govori o „polju“.
„Svega 80 godina od probijanja odvodnog tunela i pretvaranjem Vrgorskog jezera u polje gotovo je zaboravljeno ili se uzima zdravo za gotovo koliko je muke i truda uloženo u realizaciju projekta o kojemu su generacije sanjale stoljećima. U tom okruženju neimaštine i besperspektivnosti odrastao je i fra Ante Gnječ, župnik Vrgorca i rodne Pasičine koji je sve svoje sposobnosti i mogućnosti uložio u svoje životno djelo – projekt izgradnje tunela na Krotuši s ciljem brže odvodnje i smanjenja broja poplavnih dana u Vrgorskom jezeru. Zahvaljujući njemu i lokalnom stanovništvu koje je u izgradnju tunela uložilo svoj rad i napor, danas govorimo o jednoj od najobrađivanijih površina u Dalmaciji gdje se uzgajaju milijuni čokota vinove loze, zatim voćke i nadaleko poznate jagode, a više ne o jezeru. Međutim, bez stručno-povijesnih institucija čak i takvi revolucionarni pothvati, lako se zaborave. Stoga je misija Društva prijatelja vrgorske starine započeti istraživati i prezentirati te tako izvući iz zaborava ljude i događaje koji su oblikovali vrgorski kraj i društvo koje danas kao zajednica baštinimo“, izjavio je između ostaloga autor izložbe i kataloga te predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine Branko Radonić.
