Hrvatska je u svojoj tisućljetnoj povijesti uvijek dobivala ratove za svoju opstojnost. Hrvatska je uvijek imala svoje ratnike i junake, svoje osloboditelje i svoj narod hrvatski
Domovinski rat junacima i ratnicima bio je zavjet. Za njih je rat borba za Domovinu. Povijesne poruke Krste Frankopana – „navik on živi ki zgine pošteno“. Godine 1990. bilo je malo onih Hrvata koji su razumjeli što je i kakav je vojnički put ka sigurnoj pobjedi s minimalnim civilnim i vojnim žrtvama. Nositelj strategije je dr. Franjo Tuđman. Bilo je onih koji nisu željeli samostalnu , suverenu i neovisnu Hrvatsku. Zadaća je bila razoružati te osobe i maknuti ih iz našega političkog života, maknuti ih iz naših škola, maknuti ih iz naših života, uspomena, medija…Razoružali su oni nas Hrvate 1990. godine, uveli nam sankcije, Budimir Lončar i njegova družina. Cilj im je bio sačuvati Jugoslaviju i realizirati Velikosrpsku politiku. Ne dozvoliti Hrvatu da ima oružje, svoju vojsku, svoju ekonomiju, ne dozvoliti da preživi na svom ognjištu, to je bio njihov Cilj. Raspored borbenih postrojbi JNA, tajnih službi KOS-a, UDBA-e, Milicije, bio je spreman ugušiti svaki pokušaj uvođenja višestranačja. Primjer Splita u kojem je Zapovjedništvo JRM, Bataljun vojne policije, Vojno pomorska baza Divulje, Vojna bolnica, po otocima bile su razmještene različite postrojbe JNA, s skladištima naoružanja i opreme u sustavu JRM. U Sinju je bio razmješten Inženjerijski puk, iz sastava VPO-a i Pričuvna brigade iz sastava 9 . korpusa JNA…. bila je to Jugoslavenska sila, raspoređena preko pričuvnog sastava JNA – Teritorijalne obrane, po općinama i gradovima, I oni su izdali hrvatski Narod, predali su oružje narodne zaštite JNA, da do danas nizu odgovarali za veleizdaju. Tuđmanova politika osigurala im je preživljavanje, tako da neki od njih, danas postavljaju ploče na obljetnicu ZNG-a, tvrdeći da su oni ti koji su organizirali obranu Hrvata protiv JNA i paravojnih četničkih formacija. Hrvatski ratnici i danas se boje ispisati svoj ratni put. Okružni tužitelji Jugoslavije ( Šimić, Bajić, Cvitan…) i danas u suverenoj Hrvatskoj, DORH-u, pišu optužnice , selektivno po potrebi , za ratni zločin, nepodobnih hrvata. Nisu pisali optužnice za Ovčaru, za Škabrnju… Utemeljili smo hrvatsku državu, hrvatsku vojsku, bez njih,izdajnika, licemjera, dezertera, oni su nam uvodili sankcije, oduzeli – predali JNA oružje narodne zaštite, i danas nas etiketiraju komunističkim metodama, fašističke ideologije, vraćaju nas desetljećima unatrag, u sjećanja na njihovu majku, Jugoslaviju. Dvadeset i sedam godina je prošlo, od dana kada smo u Dalmaciji organizirali prve Dragovoljačke postrojbe, 1991 godine. Domovinski rat junacima i ratnicima bio je zavjet, zavjet šutnje, poniznosti. Mnogi od onih koji zginuše pošteno nisu imali prilike ispričati, napisati svoj ratni put, svoja viteška djela. U Dalmaciji u Omišu 1991 godine formiran je vojački kamp u Radmanovim Mlinicama, za obuku Dobrovoljačke postrojbe za posebne namjene koji nose naziv “Vukovi”. Ministar obrane RH, Šime Đodan, preko pouzdanih političkih (HDZ) ovih veza, unovačio je prve dragovoljce, koji su u Omiš stigli iz susjednih gradova i općina (Dalmacije i Hercegovine). Zapovjednik kampa postao je instruktor iz Njemačke, naziva “Kurt”. To je čovjek koji je prvoj generaciji koja je položila specijalističku obuku dodijelio, “crvene beretke” , koje kasnije postaju simbol 4. gardijske brigade. Prvi polaznici specijalističke obuke, nisu imali nikakva obilježja, bili su u maskirnim uniformama, s crnim , maskirnim crtama preko lica, koji su izrađivali pomoću ogorjelog pluta (čepova) od boca. Pojava na televiziji specijalne postrojbe, reportaže, izazvala je oduševljenje Hrvata. Snimka je više puta puštana u udarnim terminima HTV-a. Na snimci se vidjelo 30 maskiranih vojnika koji trče, i pjevaju koračnicu “Srušit ćemo JNA, past će SAO Krajina, za slobodu i za dom , ja ne žalim život svoj”. (autor koračnice dragovoljac – Stipe Morović iz Šibenika). 
Druga koračnica koju su maskirani vojnici pjevali trčeći bila je na njemačkom jeziku, koju ih je naučio instruktor Kurt : Hert ir vazern šrit, falšimjeger, vafentreger, ale misen mit, blajbe auh du niht curik. Kroaten, last auh zagen, ojh vird man blutih šlagen. Kroaten, nemt di vafen. (autor – instruktor Cur Hand). Prva akcija Specijalnog protudiverzantskog voda bila je na Svilaji, druga akcija bila je deblokada Kijeva koje je okupirano od strane JNA 28.08.1991.godine. Specijalni Vodom je zapovijedao Mile Čatlak, iz Omiša dragovoljci su stigli u Vrliku, nakon toga u Cviljane. Sukob s postrojbama JNA dogodio se na Lelasovoj glavici, gdje je došlo do razdvajanja, preplivavanja Peruče, poginuo je bojovnik Ilija Perajica, tri su pripadnika SPD Voda zarobljena od strane JNA. Prva borbena grupa omiških dragovoljaca iz 1991 godine ( šesti mjesec) brojala je 27 Omišana, od kojih je 14 poginulo, 13 preživjelo. Čedo Sovulj-Kenedi, Kažimir Tomasović, Dražen Bogdanović, Lovre Bilić, Marko Vukasović, postaju instruktori u Vojnom kampu Radmanove Mlinice, nakon povratka iz Kijeva, vodstvo kampa preuzima njemac “Kurt”, koji organizira obuku više generacija, dragovoljaca iz svih krajeva Dalmacije i Hercegovine. Mile Čatlak, po povratku iz Kijeva formira I. Diverzantski Mornarički odred, koji s gumenjacima, dragovoljcima, naoružanim zoljama, osama i dva ručna torpedo, potapa 4 ratna broda JNA. Jedan brod potopljen je u Bračkom kanalu, drugi u Hvarskom i dva broda potopljena su u deblokadi Dubrovnika. Ovo je samo jedna neispričana priča dragovoljca Domovinskog rata, od koje dragovoljne postrojbe, polovica, ki zginu pošteno.