Ispovijest učiteljice: Koji muškarac koji drži do sebe ševi vlastitu ženu s kondomom?

0

Svaki put kada se spremam kod ginekologa, kao da se spremam za vlastito vjenčanje. Svaki djelić moga tijela mora biti savršeno depiliran, mirišljav, mekan i gladak.

Lakiram nokte, na rukama i nogama. Sređujem kosu. Šminkam se. Odijevam svoje najbolje rublje, uvučem se u svoju najdražu suknju i košulju, navučem štikle i pravac čekaonica. Nešto kao muškarac kad sprema automobil za odlazak na servis prije tehničkog. Sve, makar po vanjskom izgledu, mora djelovati savršeno. Kod ginekologa se čak i osjećaš slično kao kod automehaničara, jer posvuda vidiš gomilu instrumenata i apsolutno nemaš pojma za što služe i kako se koriste. Isto tako, rijetko kada se dogodi da se vratiš kući, a da ti nije pronašao neki kvar.

Mužev strah od ginekologa

Moj muž, kad zna da idem na pregled, ne propušta niti jedan dan za seks. Napada me svim oružjima, svim raspoloživim sredstvima. Naime, on je traumatiziran mojim ginekologom. Jer to je čovjek koji ima moć uskratiti mu užitak. Imala sam dvije održavane trudnoće tijekom kojih mi je, zbog komplikacija, ginekolog propisao mirovanje. Kako ne bi bilo zabune, posebno je naglasio da to podrazumijeva zabranu seksualnih aktivnosti. I tako smo s prvim djetetom tri, a s drugim čitavih sedam mjeseci apstinirali! Kad se na to zbroji i period oporavka od poroda… Sjećam se kako smo se tada znali snalaziti na svakakve načine. No kakav god bio, “nadomjestak za ševu” je upravo to, samo nadomjestak. I nakon nekog vremena sve što želiš je pravi, uobičajeni, standardni seks. Seks domesticus vulgaris. Stoga nije ni čudo da se naježi i promjeni boju glasa kad spomenem da sam naručena na pregled. Tada sa mnom priča kao s bankarom dok pokušava isposlovati odgodu dospijeća rate kredita. “Znaš, sada mi je jako nezgodno. Možeš li išta učiniti i to nekako odgoditi, barem dok nam završe godišnji?”. Pokušava odgoditi, jer se boji najgoreg. Obveze suzdržavanja od seksa čak do desetak dana, koliko nam je najduže svojedobno trajala terapija. Znači taj prokleti ginekolog može mu zabraniti seks, čak i kad nisam trudna. Zamisli drskosti! Mogli bismo mi s kondomom, ali koji muškarac koji drži do sebe, ševi vlastitu ženu upotrebljavajući kondom? Ovo je bilo sarkastično, ako netko nije shvatio… A što da radim kad sam kilava i sve se na mene lijepi? Valjda sam povukla gene na neku metiljavu babu iz mog rodoslovnog stabla. Ali jednom, dva puta godišnje mora izdržati. Ako već ne želi koristiti kondom.

Jače raširi noge i spusti guzu!

Što se događa u samoj ordinaciji, to je već priča za sebe. U svakoj ordinaciji ili na odjelu, prvo u oči upada stol za pregled. Kraći je od klasičnog bolesničkog stola jer ni ne treba biti dugačak. Naime, legneš tako da ti je guza na rubu stola, raširiš noge i pete namjestiš na one “rašlje” (u nedostatku ispravnog izraza). I što onda? Onda se pokušaš opustiti i nadaš se najboljem. Niti jednom kad sam bila kod ginekologa, kada se nije radilo o visokoj trudnoći, nije mi bilo nešto strašno bolno. Osim kad sam vadila spiralu, a konac se nikako nije vidio (!?), pa je ginekolog morao čeprkati po mojoj unutrašnjosti kako bi ju uhvatio za krak i izvukao van. To je bilo, mogu reći, bolno. Ostalo je više neugodno. Ja se na tom stolu sva stisnem od muke dok mi gine pokušava objasniti da moram jače raširiti noge i spustiti guzu niže prema njemu. Znam ja da je njima to sasvim svejedno, da dnevno vide vjerojatno tridesetak vagina, da ih baš briga koja je obrijana, koja nije, koja ima kakvu nijansu stidnih dlačica i podsjeća li njezino međunožje na lijepi cvijet ili više na, što ja znam, moruzgvu. Bez obzira na njegovu ravnodušnost, ne mogu si pomoći, iako je s godinama nelagoda dosta splasnula. Dok čekaš da te pregleda divovskim prstima ili ti u vaginu nasadi onaj spekulum kako bi uzeo bris, papu, nasadio spiralu, izvadio spiralu ili napravio tko zna koji postupak, redovito ugodno ćaskate… O vremenu, gužvi u čekaonici, o djeci koju je porodio… Kao da ste se sreli negdje na placu i kurtoazno izmijenite nekoliko riječi prije nego što se rastanete kod štanda s rajčicama. I onda čekaš. Čekaš što će reći. Hoće li propisati kremu, antibiotike, vaginalete, preporučiti hormonalni pregled, ultrazvuk, vađenje krvne slike… Ili će ti reći ono čemu se najviše nadaš: “Sve je u redu, dođite za godinu dana na kontrolu”. To mi, na sreću, ginekolog govori zadnje dvije godine. Nemam nikakvih sranja, pa mužev strah od ginekologa polako jenjava. Kada sam mu sada rekla da moram na pregled, nije složio zabrinuti izraz lica identičan onom kada je gledao dokumentarac o klimatskim promjenama. Sada se samo nekako vragolasto nasmiješio. Točno sam znala da razmišlja o tome kako ću izgledati kada se spremim za pregled i kako će, kasnije tog dana, izgledati naš seks vulgaris domesticus. Ako mu prokletinja od ginekologa opet nešto ne zabrani… (index.hr)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime