Quo vadis Hrvatska?

0

Utjecajni hrvatski poltički magazin ovih dana  provlači tezu kako se prije 26 godina živjelo bolje nego sada, s potpitanjem što je ostalo od socijalne države ?!

Trude se i bankari kroz intervijue ocjeniti rad Vlade, tvrdeći da je smjer dobar, a da su reforme izazov. Tvrde bankari da su banke  spremne  pridonijeti gospodarskom napretku, ali kreditiranje će biti slabijeg inteziteta u odnosu na gospodarski rast. Moguće su poluge za rast kreditnih aktivnosti korištenje alociranih sredstava iz fondova EU te osnivanje specijaliziranih investicijskih fondova za podršku razvoja malih poduzetnika…za njih je bitno da su banke ostvarile dobre operativne rezultate i zadržale volume kreditne aktivnosti. Proračun vlade za 2016. godinu banke ocjenjuju dobrim, jer vodi ka smanjenju deficita i usporavanju rasta javnog duga. Analitičari tvrde da se stopa rizika od siromaštva udvostručila 2016. godine u odnosu na 1990. godinu, pa je nažalost kopanje po kantama za smeće postalo normalno. Sindikalisti ističu kako je ostaje sve manje od socijalne države, a još gora je ta lakoća i mirnoća s kojom političke elite gledaju na to. Teza da je sve manje socijalne probojnosti, sve je manje na sveučilištu djece iz radničkih i seljačkih obitelji pokazala se točnom. Danas 2016. godine radnika ima 1.408.790., umirovljenika 1.229.474., nezaposlenih 289.429., prosječna plaća je 5.772,00 kuna,a prosječna mirovina je 2.421,00 kuna. Ekonomski stratezi tvrde da bez promjene negativnih demografskih trendova, bez poštene plaće radnika, bez porasta proizvodnje nema očuvanja socijalne države. Nedopustivo je da je prosječna plaća prodavačice u Konzumu cca. 4.000,00 kuna, a u DM-a plaća prodavačice je 8.500,00 kuna. Socijalna neosjetljivost poslodavaca u 2016. godini eskalira. Nezaposlenost prije je bila put u siromaštvo, danas ni zaposlenost nije put izlaza iz siromaštva, globalizacja je donjela pad socijalnih standarda, plaće od kojih se nemože živjeti, samo se može preživljavati, ukoliko si zdrav, u slučaju bolesti, siromaštvo je izvjesno. Socijalna nejednakost posebno se odražava na djecu, ona djeca koja ne pohađaju predškolski program zaostaju, a talentirana djeca siromašnih roditelja ne razvijaju talente i u većini slučajeva nemaju mogućnost daljnjeg školovanja. Utjecaj političkih stranaka enorman je u odnosu na preživljavanje običnog čovjeka. Ukoliko niste iz SDP-a ili HDZ-a, nemate nikakvu sigurnost za zapošljavanje, školovanje itd. Svjedoci smo da je zadnjih 15 godina narod talac politike. Ustaše i partizani jedina su konstanta hrvatske javne političke scene. Kontinuitet nemoralne politike vidi se i u novom zakonodavstvu koji jamči da kriminal iz pretvorbe i privatizacije ne zatarjeva, jer se odnosi na ratno profiterstvo. To su top teme koje povlače određene političke skupine, zvane kaste ili elite, po potrebi u izbornim procesima, kako bi zauzeli određene političke pozicije. Do daljnjeg tonemo u siromaštvo, uz tezu bankara da je smjer Vlade 2016. godine  dobar, a reforme izazov. Sličnu tezu je iznio i Ante Marković za vrijeme Jugoslavije u svojim reformama iz 1988 godine.

1 KOMENTAR

  1. Mladi, obrazovani,lijepi i uspješni odlaze, stari ,ružni i korumpirani ostaju. Mladi odlaze i sa sjetom promatraju raspisivanje novih natječaja (ponekada i bez njih), neke nove sistematizacije, na koje dolaze ponovno nesposobi nasljednici. Na odlasku pomisle: “Uistinu je zaštita unosan business!!!” S putovnicom u ruci, čekajući Prometov autobus, čitaju natječaj objavljen u gradskom glasilu: “Otvorena su nova mjesta u Gradskom uredu za zaštitu mobbing, nesposobnosti, korupcije i kriminala, glavni uvjet: roditelji odgovarajuće stranke, radno iskustvo: stranka, fizičke predispozicije: sposobnost zatvaranja očiju, posebne vještine i znanja: potpuno nepotrebne, dapače nepoželjne…..”. Ostavljajući more i lažni sjaj rive tiho u bradu pjevuši: …Tamo, tamo da putujem, tamo tamo da tugujem…

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime