Sve za more, mora nizašta!

0
Josip Grabić
Josip Grabić

Turistička sezona u punom je jeku, autoceste su pune automobila, a krcati su i hoteli, apartmani, plaže…

Ali nije svaka plaža za svakoga. Mnoge plaže su rezervirane isključivo za goste obližnjih hotela, a na neke se može samo uz naplatu. Neke od najljepših jadranskih plaža su pod koncesijama stranih investitora kojima ne pada napamet dozvoliti „običnim smrtnicima“ da primirišu blizu, a da za to masno ne plate. I sve to tako lijepo funkcionira iako se zna da je ustavom i zakonima Republike Hrvatske napisano i određeno da su more i obale, kao i priobalni pojas vlasništvo države tj. njenih građana. No kad se želite ići okupati u hrvatskom moru, primjer na zadarskom Boriku prolazite kroz hotelski kompleks i morate platiti prolaz do mora iako se godinama lokalno stanovništvo kupa i uživa na istoimenoj plaži. Ukoliko ne želite upute vas da prođete obilaznim putevima kraj mora koja su vidi čuda ograđena, iako imaju otvorena vrata koja stoje „pro forme“ jer i kraj njih postoje ljudi koji kontroliraju ulazak ljudi na plaže. Isti je primjer i Crvene Luke kod Biograda koja je u koncesiji talijanskih investitora, plaža na splitskom Žnjanu kao i mnogo drugih primjera diljem Jadrana. Kao što znamo da iste te investicije donose veliku korist lokalnoj zajednici, lokalnoj samoupravi kroz proračun i na kraju krajeva turizmu u Hrvata kompletno. Kao i kroz zapošljavanja lokalnog stanovništva barem kroz sezonski rad, no kolika su radna prava to je neka druga priča. Činjenica je da su gotovo svi hoteli u RH u postupku pretvorbe iz društvenog i privatizacije prodani samo sa okućnicom. Kao i što je činjenica i to da su sve plaže u RH pomorsko dobro, prema tome dobro na korist svih građana. Ipak, to da su većina hotela na Jadranu proizvodila same gubitke kako na profitu tako i na radnim mjestima i da je dolaskom stranih investitora taj biznis procvjetao. Primjer Borika: 5 hotela je na plaži, svi su odreda bili gubitaši. 4 hotela kupi Falkensteiner i sada rade 365 dana u godini. Jedini hotel na Boriku “Zadar” kojeg nisu kupili, danas je rupčaga koja ne zaslužuje ni jednu jedinu zvjezdicu. Država je u smislu spašavanja hotelskih poduzeća morala ići na prodaju strancima jer su se naši pokazali nesposobnima. Isto tako, u pregovorima oko kupnje, kupci su morali nekako zaštititi investiciju na način da im država da  koncesiju na upravljanje plažom. Ima više kategorija koncesija, ali koncentrirajmo se na dvije: koncesija s naplatom i koncesija bez naplate ulaza. Svatko onaj koji drži do svog hotela i tko oplemenjuje plažu nasipanjem, sadnjom bilja, zabavnim sadržajima može naplaćivati ulaz i tako izbjeći masovnost i nekako dati gostima ekskluzivitet da budu zadovoljni onim što su i platili. E sad, imamo situaciju da nitko nikada nije ograničio koliko plaža može ići na naplatu. Možda je trebalo investitorima kao uvjet postaviti kroz definiranje ugovora o koncesiji, da sve ono što rade na plažama koje su dobili u koncesiju moraju napraviti i na gradskim plažama jer ipak pričamo o nacionalnom blagu i bogastvu. Konkretno, kada je Falkensteiner dobio za šaku kuna koncesiju na plažu Borik i tamo posadio 100 stabala, postavio klupe, posadio cvijeće, postavio tobogan itd, trebali su sve to napraviti na jednoj gradskoj plaži da se oduže RH za takvu gestu. Tako se nitko od domaćih ne bi gurao na plažu koja se naplaćuje jer sve to bi imao besplatno na gradskoj plaži. Kako bi i priličilo da ne ispada da je bolje stranim gostima koji plate nego domaćem stanovništvu koji je tu godinama.  No zašto se pogoduje krupnom kapitalu na uštrb lokalnoj zajednici i njenim građanima, i zašto mu se daje pravo na uzurpiranje obalnog pojasa, obale i mora. A narod se nesvjesno tjera na često skromno i prenapučene gradske plaže. Kao i pokušaj uzurpiranja jedne gradske plaže kod Maraska parka u Zadru od strane turske investicijske grupe Doguš koja obnavlja jedno od najpoznatijih zgrada u Zadru koja je danas ruglo grada. No srećom narod je reagirao iako priča još nije završena niti zagotovljena. I onda još odete na prenapučene gradske plaže gdje se samovoljno rezerviraju ručnicima najbolja mjesta na plažama. I zato kažem sve za more, more nizašta.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime