U zadnje vrijeme predsjednica KGK silno se trudi vratiti izgubljeno povjerenje glasača, a posebno hrvatskih domoljuba u RH i iseljeništvu. Hoće li joj to poći za rukom pokazat će dolazeće vrijeme
Piše: Antun Babić
Međutim, imenovanje Ivana Zvonimira Čička za njezinog osobnog predstavnika na proslavi u Jasenovcu, što se nadovezuje s čudim i bliskim odnosom njih dvoje od dolaska KGK na mjesto predsjednice, Kolinda Grabar-Kitarović sve više pokazuje da je daleko od kapaciteta koji je potreban za dužnost predsjednika države. Ivan Zvonimir Čičak je valjda tisuću puta mijenjao svoja politička, a ponekad i ideološka stajališta. Nadam se da će netko tu njegovu prevrtljivost i nepredvidivost opširno obraditi u posebnoj knjizi. U mojoj knjizi ja ću ukratko prikazati kako je hrvatska zajednica u Australiji, nakon velikog početnog oduševljenja s dolaskom Čička u Australiju u veljači 1990., na kraju bila jako razočarana s njegovim javnim nastupima, a posebno s neshavtljivo teškim optužbama na račun tada predsjednika HDZ-a dr. Franje Tuđmana.
Najpopularniji u iseljeništvu do 1990. godine
U to vrijeme Čičak je bio potpredsjednik drugog dijela HSS-a u Hrvatskoj, a u iseljeništvu je tada slovio kao jedan od najhrabrijih, najpoznatijih i najpopularnijih disidenata u Hrvatskoj. Dokaz Čičkove popularnosti među Hrvatima u Australiji u tom trenutku bili su odazivi na njegove javne nastupe. Jedino je kardinal Kuharić 1980. godine uspio privući sličan broj članova Hrvatske zajednice u Melbourneu na javni skup. Čičak je imao i najveći i najsrdačniji doček u zračnoj luci u Melbourneu u 5 sati ujutro. Tako je bilo i u drugim gradovima Australije, sve dok Čičak nije svojim “čudnovatim” nastupima i ponašanjem počeo gubiti potporu hrvatske zajednice i izazivati sumnju i pravi razlog njegovog dolaska u Australiju. 
S jedne strane napadao je dr. Tuđmana, a s druge se družio i privatno pjevao pjesme s domoljubno najtvrđim dijelom hrvatske zajednice u Geelongu.
Čičak nas je iznevjerio
U svojstvu predsjednika HSS-a za Australiju, koji je bio organizator Čičkovog posjeta, shvatio sam da nas je Čičak sve iznevjerio, a može se slobodno reći i politički prevario. Bila je to moja najveća politička pogreška. HSS u Australiji bio je, zahvaljujući mojim političkim stajalištima, izrazito državotvorna organizacija, čak je i prednjačila u tom pogledu, o čemu svjedoče brojni napisali u njezinim glasilima “Hrvatska istina” i “Hrvatska sloboda”. Treba reći da sam se ja samo tri mjeseca ranije u Kanadi sastao s predsjednikom HDZ-a dr. Franjom Tuđmanom i dogovorio blisku suradnju HSS-a u Australiji i HDZ-a u Hrvatskoj. Uvidjevši nepostojanost i nedosljednost Ivana Zvonimira Čička i bojeći se da će HSS promašiti još jednu povijesnu priliku da stane na hrvatsku državotvornu, a ne na stranu održavanja bilo koje Jugoslavije, iz Melbournea sam nazvao dr. Tuđmana i predložio da tzv. “Čičkov” HSS uđe u predizbornu koaliciju (Hrvatski blok) s HDZ-om na prvim “slobodnim izborima u Hrvatskoj u travnju 1990. godine, u kojima sam i ja u sudjelovao.
Dr. Tuđman: “Neću s Čičkom”
Dr. Tuđman mi je vrlo kategorično odgovorio slijedeće: “Gospodine Babiću, HSS je apsolutno dobro došao u Hrvatski blok, ali ja ne želim surađivati s ….. Čičkom. Ja sam mu tada rekao da će većina članova predsjedništva i Izvršnog odbora HSS-a prihvatiti moj prijedlog te da Čičak neće imati glavnu riječ. Dr. Tuđman mi je na to odgovorio neka se netko iz vodstva HSS javi njemu radi dogovora. Odmah nakon razgovora s dr. Tuđmanom nazvao sam odvjetnika Franju Dubrovića (čije svjedočanstvo imam snimljeno) i prenio mu poruku dr. Tuđmana. Tako je došlo do ulaska HSS-a u Hrvatski blok u travnju 1990. godine. Nakon prvog kruga izbora 24. travnja Čičak i ja smo bili nazočni na povijesnoj proslavi pobjede HDZ-a kod Janjevaca u Dubravi. Na toj proslavi Čičak je u svojem govoru dizao u nebesa dr. Tuđmana kao vođu hrvatskog naroda, a teško napadao Savku, Tripaka, Goldsteina, Gotovca i druge proljećare. Bio sam totalno zbunjen njegovim novim preokretom u javnom govoru. Nazočan je bio i Vjekoslav Magaš, koji je tada bio blizak Čičkov suradnik. Inače, sve govore je snimila i tadašnja Zagrebačka televizija.
Kakve to ima veze s predsjednicom Kolindom Grabar – Kitarović?
Kakve to veze ima danas s bliskom suradnjom i prijateljstvom između predsjednice KGK i Ivana Zvonimira Čička? Imajući u vidu sva Čičkova kasnija lutanja, nove napade na Tuđmana i HDZ, svjedočenje u Haagu protiv Hrvatske i brojne druge izjave koje su štetile ugledu hrvatske države u svijetu, treba se upitati koji interesi danas tako blisku vežu Kolindu Grabar – Kitarović i Ivana Zvonimira Čička? Radi li se tu o zajedničkom služenju nekome izvan Hrvatske ili je nešto drugo u pitanju. Na kraju krajeva, Kolindu Grabar – Kitarović je za kandidata za predsjednicu predložio tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, a izabrali su je uglavnom simpatizeri HDZ-a. Kao javno najavljen potencijalni kandidat na sljedećim predsjedničkim izborima mogu samo reći da je blisko druženje između predsjednice države i Ivana Zvonimira Čička ne samo jako čudno, nego i pokazuju zabrinjavajuću i veliku nezrelost Kolinde Grabar-Kitarović za dužnost prve osobe u Hrvatskoj u ovim teškim i prijelomnim trenucima za Hrvatsku i hrvatski narod. Naime, imam dojam da je po svojim čudnovatim izjavama i brzim promjenama, kad je riječ i o najozbiljnijim političkim i međunarodnim pitanjima (Vučić itd.) Kolinda Grabar – Kitarović vrlo slična Ivanu Zvonimiru Čičku. To je kao da je Ivan Zvonimir Čičak danas predsjednik Republike Hrvatske. Ako želimo da nam se ne dogodi nova povijesna katastrofa, na sljedećim izborima treba izglasati nepovjerenje gospođi Kolindi-Grabar Kitarović.