Za masone i komuniste cilj opravdava sredstva!

U totalitarnim društvima cilj opravdava sredstva. Hrvatska država nakon utemeljenja, Domovinskoga rata i reintegracije Podunavlja nije položila ispit u kadrovskoj politici.

Struktura kadrova iz totalitarnog sustava bivše Jugoslavije, 2000. godine preuzela je kormilo države. Prvo je proveden proces Detuđmanizacije koji datira početkom 1997. godine kada se kontinuirano krenulo u rušenje i kompromitiranje dr. Franje Tuđmana, utemeljitelja moderne Hrvatske i njegovih suradnika. Za posljedicu projekta totalitarista, komunista kojim cilj opravdava sredstvo, krenulo se u rušenje bankarskog sektora, monetarnog sustava. Izvršena je pravna , protuzakonita agresija na Dubrovačku banku, nakon toga na Glumina banku, u kojima je bio koncentriran kapital iseljenika, koji su sudjelovali (donacijama) i stvaranju hrvatske države. Iseljenici dijelom kao dioničari banaka nisu imali nikakava prava kada im se radilo o oduzimanju njihovih vlasničkih prava nad dionicama banaka, po sili zakona ?! Tako su pojedinci ostali bez svoje obiteljske ušteđevine u suverenoj samostalnoj Republici Hrvatskoj. Za posljedicu rušenja banaka, dioničari, iseljenici motivirani su da napuste Republiku Hrvatsku. Jedina strana banka koja je sudjelovala u financiranju proračuna i davala potporu tadašnjem vodstvu Republike Hrvatske je HYPO Banka Klagenfurt. Godine 1992. godine većinski vlasnik HYPO banke bilo je Grawe osiguranje Klagenfurt, a većinski vlasnik Grawe osiguranja bila je Koruška Crkva. Dolaskom na vlast šestorke  2000. godine u RH, koju predvodi istaknuti komunist Ivica Račan, izbijaju razne financijske afere ciljanih poduzeća. Generali,  časnici i dočasnici Hrvatske vojske izloženi su kontinuiranom progonu, zatvaranju. Vojne akcije Hrvatske vojske  proglašene su kao zločinački poduhvati. Cilj komunista 2000. godine  opravdavao je sredstva. Kroz medije prokazani su  tajkuni s iskaznicama HDZ-a ; Kutle, Gucić, Gavrilović i dr, kao kriminalci koji su opljačkali narod. Birani ciljevi komunista ; Mesića, Račana, Pusića, Josipovića, Bajića i dr. privedeni su kraju uz pomoć masonskog lobija koji je vladao bankarskom infrastrukturom Zagrebačke i Privredne banke Zagreb. Te banke preuzimaju upravljanje imovinom RH uz  franšize Uni Credit Group, na način da uprave banaka vode predstavnici masonskih loža Hrvatske. Moć medija prikazao je tu grupaciju 1998. – 2006. godine stabilnom, iako se radilo o bankrotu američko- taljansko- hrvatske grupacije, koja je preživjela zahvaljujući dokapitalizacijama svježeg novca iz nepoznatih izvora (izvori iz starih fondova državnih rezervi bivše Jugoslavije ?)  Planskim  urušavanjem bankarskog sustava u Hrvatskoj od 1998. do 2000. godine, procesom gašenja, preuzimanja Dubrovačke banke, Glumina banke i niza sitnih malih privatnih banaka, omogućeno je Uni Credit Grupaciji da preuzme veći dio tržišta, platnog prometa fizičkih i pravnih osoba. Socijalistički model kontroliranja tijekova novca zadržan je iz vremena Jugoslavije kroz SDK, kasnije servis FINA-e. Urušavanjem HYPO Grupacije definitivno masonerija uz pomoć komunističkih struktura zavladala je platnim prometom Hrvatske. Cilj je bio kontrolirati svaku kunu, marku, euro i svakog pojedinca. Svi ciljani plasmani HYPO Grupacije , njenog menagmenta, proglašeni su kriminalnima, mada HYPO banka nije sudjelovala u procesu pretvorbe i privatizacije poduzeća, imovine Republike Hrvatske. Primjer čovjeka koji je odigrao ključnu ulogu u prikrivanju organizirane pljačke nad imovinom Republike Hrvatske u procesu pretvorbe i privatizacije Dalmatinskih poduzeća bio je Mladen Bajić. Javno tužilaštvo  Socijalističke Republike Hrvatske, koje je u Splitu predstavljao Mladen Bajić osiguralo je besprijekornu pljačku državnih poduzeća s izmišljenim, fiktivnim bankarskim kreditima “revolving” u pretvorbi državne imovine, primjerice hotelskih kuća ; Brela, Zlatni rat Bol, Tučepi, Makarska itd.. Umjesto da odgovara za kriminal, Mladen Bajić promaknut je od masonskih – komunističkih struktura u Glavnog Državnog Odvjetnika Republike Hrvatske. Isti se dokazao u progonu čovjeka koji ga je ostavio na funkciji Glavnog državnog odvjetnika  RH, gospodina Ive Sanadera kao tzv. konzultanta HYPO banke, a da nije procesuirao svog susjeda iz Baške Vode, Matu Granića, koji je bio akter  afere oko financiranja veleposlanstva RH, zgrade u Budimpešti. Pripadnik masonske lože  Eugen Lexa  (pokojni) bio je tema Sanaderova suđenja u kontekstu ulaska HYPO banke na hrvatsko tržište. U 2017. godini došao je na red i propast Splitsko dalmatinske Banke koja je osmišljena kao predvodnica Splitskog konzorcija koji je bez dozvola gradio dionice auto ceste Dugopolje – Dubrovnik (a koji je sastavljen od dalmatinskih poduzeća) . Većinski dioničar banke je i žena Mladena Bajića, Ecija Kuljiš-Bajić.  Splitski konzorcij završio je kao i Bajićeva banka, u stečaju, bez negativnih posljedica za dioničare i komitente. To je bio prvi primjer uprave banke u Hrvatskoj  koja je propala, a da nitko nije završio u pritvoru. Drugi primjer propasti koncerna koji je financiran preko masonskih-bankarskih  infrastruktura, a datira iz orjunaških jugoslavenskih je Agrokor, da do danas nitko nije odgovarao za pljačku milijardi kuna?! Za koncern Agrokor je donesen poseban zakon , kao što je donesen Lex Perković, s ciljem zaštite predstavnika Udbe. Cilj  sudionika opravdavao je sredstva. Koncept zaštite, model zaštite i zakoni koje štite povlaštene kaste u kriminalu i korupciji , doneseni su kao što su doneseni zakoni za pretvorbu (Ante Marković)  i privatizaciju, koje su također donijeli predstavnici bivših vlasti – totalitaristi- komunisti, SFRJ, SRH i na kraju  RH , koju je 1991. godine predstavljao kao Predsjednik Vlade Josip Manolić, a kao predsjednik Sabora RH Stipe Mesić. Svi zakoni koji su doneseni su doživjeli stručnu, znanstvenu i političku ekspertizu, tako da danas za posljedicu imamo javni dug Republike Hrvatske koji prelazi 270 milijardi kuna, dug grupacije Agrokor preko 40 milijardi kuna, dug blokiranih građana Republike Hrvatske koji prelazi brojku od 320 tisuća građana (OIB-a) s dugom koji prelazi 42 milijarde kuna. Zanimljivo kako masonski – bankarski lobi u RH kontinuirano kamatari blokirane građane uz pomoć represivnog ,ovršnog aparata Republike Hrvatske, koji uz pomoć pravosudnog lobija i  Vlada RH, omogućuje kontinuirano lihvarenje i motiviranje blokiranih pojedinaca da iziđu iz krize, na način da izvrše samoubojstvo. Statistički podatci samoubojstava blokiranih  građana u RH još nisu objavljeni. U javnost su procurile informacije kako predstavnici Uni Credita prodaje, dijelom otpisuje nenaplativi  portfelj loših kredita, koji prelazi 30 % ukupne aktive grupacije. Kriminal masonsko- bankarskog  lobija u privatizaciji posebno se istaknuo kada su predstavnici Ustavnog suda zanemarili načelo socijalne pravde, prilikom suspendiranja zakona, po potrebi. Izbjegavanje odgovornosti za pljačku iz pretvorbe i privatizacije uz pomoć bankarskog lobija u RH moglo bi se prekinuti uz sankcioniranje teških koruptivnih kaznenih djela, kroz djela zločina protiv čovječnosti. S obzirom da bi u tom slučaju meta postali pravosudni lideri, kadrovi , suci, tužitelji, iz bivšeg komunističkog sustava , koji su okorjeli i nastavili obnašati svoje finkcije, danas su suci, državni odvjetnici ili bilježnici, koji su nastavili kontinuitet prikrivanja organiziranog kriminala iz bivše i sadašnje države, uz sustavno kontinuirano osobno bogaćenja njih i njihovih obitelji, nije za povjerovati da će do progona  doći. Za njih i danas cilj opravdava sredstva. Danas do
cilja dolaze preko svoje djece po modelu, načinu i metodologiji ,kako su činili oni i njihovi roditelji za vrijeme komunizma. Oni su ideološki tvorci siromašne, opljačkane  Hrvatske, Hrvatske kao slučajne države.