Milijuni igrača diljem svijeta vole igrati poker na profesionalnoj ili amaterskoj razini, bilo online ili uživo. Danas, stoga, donosimo 9 zanimljivosti koje se kriju na dojmljivom putu jedne od najintrigantnijih igara na svijetu – od povijesne partije koja je trajala nekoliko godina do toga što ne biste trebali napraviti kad ste u društvu igrača iz Kine
Poker je igra stara možda i više od 1000 godina.
Iako mnogi začetke pokera vežu uz američki Zapad, poker je zapravo nastao stotine godina prije – i to, kako teorije kažu, ne u SAD-u. Povjesničari vjeruju da su se prve partije pokera odigrale ili u 10. stoljeću u Kini ili u 16. stoljeću, inspirirane perzijskom igrom pod nazivom as nas.
Poker je prvo postao izrazito popularan u Francuskoj, nakon čega dolazi do Kanade i SAD-a.
Prvi čipovi bili su napravljeni od gline, kosti, drveta i bjelokosti.
Čipovi za poker nisu uvijek bili onakvima kakve ih znamo danas. Igrači su nekoć ulagali zlato, dok nisu shvatili da je postalo nemoguće dodijeliti stvarnu vrijednost uloga u sve popularnijoj igri. Stoga su odlučili izmisliti zasebnu poker valutu, što dovodi do izrade inovativnih čipova napravljenih od kosti, drveta, bjelokosti i gline.
Igrači pokera su mogli zamijeniti svoje zlato i novac za te čipove – slično kao što to rade i danas.
Poker je možda bio inspiriran dominama.
Kao što je već rečeno, točno se porijeklo ove intrigantne igre još uvijek ne zna. Ipak, jedna od teorija je i da se poker razvio inspiriran raznovrsnim društvenim igrama koje su se pojavljivale kroz godine – uključujući i kombinacije domina i karata. Istraživanja pokazuju da je Mu-Tsung, kineski car, sa suprugom igrao “domino karte” još davne 969 godine prije Krista.
Neovisno o porijeklu, blefiranje je uvijek bio jedan od središnjih dijelova cjelokupne igre.
Najduža partija pokera trajala je preko 8 godina.
Iako nema službenih izvora koji bi ovo potvrdili, kruže priče da je najduža partija pokera trajala 8 godina, 5 mjeseci i 3 dana. Navodno je počela 1881. u kazalištu Bird Cage, a igrači partiji nisu mogli pristupili bez uloga od 1000 dolara – što je za to vrijeme bio poprilično visok iznos.
Poker se nekoć igrao s 20 karata.
Standardni špil koji se danas koristi za poker sadrži 52 karte i pojavio se sredinom 19. stoljeća kako bi više igrača imalo priliku sudjelovati u partiji. Ipak, u samim se začecima igralo s 20 karata podijeljenih na maksimalno 4 igrača. Raspon kombinacija time je bio znatno manji, što je činilo igru manje dinamičnom.
Diljem svijeta postoje neobična praznovjerja vezana za kockanje…
Jedno od praznovjerja koje je dosta rašireno kaže da nošenje prljave odjeće može pomoći i donijeti dobitak u kockarskim igrama. Također, neki vjeruju da je loša sreća brojati svoje dobitke dok igra još traje.
Drugi, pak, smatraju da igrači ne bi smjeli prekrižiti noge dok su za stolom – kao ni ukrstiti prste tijekom igre.
…pa tako i u Kini.
Ako sudjelujete partiji pokera ili nekoj drugoj kockarskoj aktivnosti s igračima iz Kine dvije stvari biste trebali izbjegavati – dodirivati im ramena i pričati o knjigama. Njihova riječ za knjigu zvuči poput riječi za gubitak, stoga mnogi Kinezi ovu vrstu rimovanja shvaćaju izrazito ozbiljno. Iz istog razloga ‘osam’ donosi sreću – jer se rimuje s njihovom riječju koja označava sreću.
Također, u Kini brojni igrači vjeruju da nošenje bar jednog odjevnog predmeta u crvenoj boji donosi sreću i povećava šanse za dobitkom.
1998. odigrana je prva online poker partija za prave novce.
Prije 1998., online poker bio je samo obična igra bez mogućnosti ikakvog ulaganja. Od 1. siječnja stvari se mijenjaju i na internetu postaju dostupne partije gdje se mogao uložiti pravi novac – što je bio početak industrije vrijedne više milijardi dolara. Danas je Texas Hold’em jedna od najpopularnijih igara na sreću, a popularnost toj verziji pokera nastavlja svakim danim rasti.
Johnny Chan tijekom igre je uvijek sa sobom nosio naranču.
Johnny Chan istaknuti je američko-kineski igrač pokera i deseterostruki pobjednik u natjecanju pod nazivom World Series of Poker bracelets. Kad god bi igrao, nosio je sa sobom naranču. Nekoć je pušenje u zatvorenim prostorijama bilo više zastupljeno, što Chanu nije baš odgovaralo; da bi izbjegao neugodan miris duhana, udisao bi miris naranče svaki put kad bi dim došao do njega.