Velida, Beti, Dušanka, Tina, Tanja, Giovana, Nel, Ivanka, Mara, Jadranka, Vesna, Sanda, Rosa, Danijela i Sanja, pokazale ste da možete podnijeti sve ali nepravdu i omalovažavanje ne, piše u priopćenju zadarskog SDP-a kojeg objavljujemo u cijelosti
Ovim štrajkom ste dokazale da se morate same izboriti za svoja prava jer, na žalost, nitko drugi to neće učiniti umjesto vas. Vi se borite i zahtijevate samo ono što su radnici i radnice izborili/izborile prije 120 godina i za ono što vam Država svojim propisima danas, 2020. godine garantira – pravo na kolektivno pregovaranje. Samo to.
Ovim štrajkom ste vi , kuharice, pomoćne kuharice, servirke na traci pokazale hrabrost ne dopustivši rektorici Dijani Vican, prof. dr. sc. da odlučuje o vašim pravima kao da ne postojite. Iako vas bole leđa, pokazale ste da imate kičmu.
Poništavajući vaša prava, rektorica Vican je pokazala da ste za nju nevidljive. I jeste, jer joj zidovi Sveučilišta zaklanjaju pogled. Pokazala je da je za nju nevidljiv i nepotreban sindikat, isti onaj čija je bila istaknuta članica od 1991.- 2000. godine. Zašto je rektorica Vican bila skoro 10 godina u sindikatu ako ne zna da kolektivno pregovaranje proizlazi iz Zakona o radu?
U debelim pravilnicima i statutima Sveučilišta sigurno piše da ono treba biti širitelj progresivnih ideja i zaštitnik jednakosti među ljudima. Međutim, svojim stavom o pravu na kolektivno pregovaranje, rektorica Vican vodi Sveučilište unatrag.
Vi ste pokazale da su sindikalno udruživanje i radnička solidarnost jedini put u borbi za naša prava.
Danijela Vukoša, gradska vjećnica SDP-a Zadar