Kako su me dosta prozivali zbog prijašnjeg teksta, ne shvaćajući da sam ja u stvari govorio o investicijskoj klimi a ne o jednom jedinom slučaju, želim pokazati na koji način mi želimo izmijeniti stvari na bolje. Gradovi koji nisu nacionalni, a to je Zadar, suočeni su s jakom konkurencijom za poslovna ulaganja. Logično pitanje je što mogu učiniti da se uključe u tu trku i ostvare neku pobjedu?
Ono što dosadašnji Gradonačelnik ne zna je, budući da ne vodi prijestolnicu, mora dvostruko više raditi kako bi privukao poslovna ulaganja. Biti četvrti/peti grad u RH može se činiti hendikepom, ali to tjera nas na inovacije, što može biti samo dobra stvar. Ta inovacija ne mora biti teška. Većina gradskih vlasti traži epifaniju („Bogojavljenje“) koje će donijeti poplavu investicija, ali u stvarnosti radnici i tvrtke jednostavno žele otići nekamo gdje se osjećaju značajno i živo. Jedino takvo okruženje gaji kreativnu, produktivnu radnu snagu i dugoročno, održivo poslovanje.
Pet stvari koje gradske vlasti mogu učiniti za započinjanje puta ka toj transformaciji su:
- Grad u kojem mladi žive, rade i vesele se.
Tvrtke žele ulagati u gradove s mladom radnom snagom. Gradonačelnici u Europi su se uspoređivali sa drugim gradovima s mladim radno sposobnim stanovništvom, kako bi ustvrdili što je to ono što mladi ljudi žele iskusiti, a oni nemaju? Došli su do zaključka da mladi nisu spremni za kuću u predgrađu. Žele središnja područja u kojima se mogu upoznati, opustiti i zabaviti s prijateljima.
- Dobri podaci pričaju uvjerljivu priču o gradu.
Grad Zadar objavljuju podatke o ekonomskim i socijalnim rezultatima samo zato što mu to nalaže zakon. Te su brojke predstavljene u formatu koji nalaže zavod za statistiku, umjesto da se prikaže na način kako bi mogle biti dio priče o privlačenju investitora. Gradovi koji pružaju tvrtkama dobre, sažete informacije o relevantnim čimbenicima – na primjer, o ekonomskim rezultatima, dobrobiti stanovništva i o tome gdje se koji poduzetnici nalaze – bit će oni koji privlače ulaganja. Kad mi dođemo na vlast, tim podacima ćemo se poslužiti da ispričamo cjelovitu pozitivnu priču.
- Pozicionirati se kao međunarodna lokacija.
Kad mlada osoba prihvaća posao, vjerojatnost da će ostati je dva do tri puta veća ako je to međunarodna lokacija i ako u tome vidi nekakvu međunarodnu karijeru. Dobar primjer je tvrtka Rimac. Samim tim će i međunarodne tvrtke htjeti ulagati u takve međunarodne lokacije. Primjer toga je i grad Birmingham, koji je sebe počeo brendirati kao „međunarodni grad“, sveučilište se predstavlja kao „moderno, dinamično međunarodno“, zračna luka ima slogan “Hello world” kao globalno putničko središte. Sami od sebe. Tako se oni vide i uvjeriti će i druge da su oni to.
- Birati i imenovati vizionare za vođe,
Naš pročelnik u gradu Zadru, gospodin Kasap je posjećivao konferencije „Pametni gradovi“. Tamo je morao čuti tezu stručnjaka za pametne gradove, gospodina Uri Ben-Aria koji kaže: “ Svaki program pametnog grada širom svijeta započeo je s vizionarskim gradonačelnikom. Nijedan program pametnog grada ne može niti uspjeti – niti započeti – bez vizionara i pametnog gradonačelnika.“ Vizionar gradonačelnik grada Eilata (Izrael) je angažirao gospodina Ben-Aria, koji je uspio od Europske unije dobiti 500.000 € bespovratnih sredstava za grad Eilat pri uspostavljanju “pametnog susjedstva” koje obuhvaća sve aspekte pametnog grada. Prvi rezultati toga su da otprilike 70% dnevne opskrbe grada energijom dolazi iz obnovljivih izvora.
- Prepoznati i iskoristiti svoj pečat.
Izvještaj Svjetske banke ” Competitive cities for jobs and growth: what, who and how ” analizira karakteristike koje čine globalno konkurentne gradove. U izvještaju stoji da su svi gradovi koje su identificirani kao globalno konkurentni, imali jasnu strategiju iskorištavanja svojih konkurentskih prednosti. U izvještaj se analizira grad Tangier (Maroko), za koji stoji podatak da je u nešto više od deset godina prešao iz “uspavanog u dominantni”. Grad je prepoznao svoj pečat kroz staru luku i danas se može pohvaliti jednom od najvećih afričkih morskih luka, tvornicama automobila, više zona slobodne trgovine, industrijskim parkovima i naprednom turističkom industrijom.
Ovo je tako malo, a tako puno. Stvari su u biti jednostavne, samo netko komplicira. A što su napravili? Napravili su Strategiju grada Zadra 2013. – 2020., dokument od 179 strana teksta, stavili ga na stranice grada i to je to. U tekstu su se pohvalili izgubljenim radnim satima, koje smo mi svi platili, citiram: „… Izrada Strategije trajala je godinu dana i okupila je preko 140 najvažnijih predstavnika javnog, privatnog i civilnog sektora grada, te je kroz provedeno istraživanje ispitano mišljenje 112 poduzetnika. Prikupljeno je i obrađeno 130 razvojnih projekata koji su zalog budućeg razvoja grada…“ te „… Pred gradskim vodstvom sada je izazov da sve zacrtane ciljeve razvoja zajednički ostvare …“
Ponovo isto pitanje: A što su napravili? A što su od toga realizirali? Jako malo, skoro ništa, niti će išta, jer imaju kontinuitet nedostatka svih navedenih točaka, a posebno točke 4.
Završavam izrekom: Inscientia mater arrogantiae (Neznanje je majka drskosti).
Zdenko Jukić, mag. oec.
Ogranak Zadar, stranka Centar
