Dok se stupanj razvoja određenog društva mjeri kvalitetom pružanja komunalnih usluga kao što su npr. opskrba pitkom vodom i odvodnja otpadnih voda, dotle se njegovi civilizacijski dosezi, između ostalog, mogu izmjeriti odnosom zajednice prema djeci i osobama treće životne dobi te onima među nama koji spadaju u ranjive skupine. Svi oni trebaju našu posebnu brigu, piše u priopćenju Đani Bunja, MOST-ov kandidat za župana Zadarske županije
Odgovornost za izvršavanje ovih zadaća pripada onima koji su izabrani voljom birača. Izabrana vlast mora voditi računa o tome da građanima sve komunalne usluge pruži na način da oni dobiju vrijednost za svoj novac, a najviši mogući standard življenja ostvari na način da odgovorno raspolaže sredstvima poreznih obveznika, tih istih građana.
Zadarska gradska i županijska vlast je u gotovo svemu od prehodno navedenoga zakazala. Ona se zato dokazala samo i jedino u svojoj nesposobnosti i licemjerju.
Dana 10. siječnja 2019. godine iz gradske je uprave stigla radosna vijest o financiranju iz EU fondova produljenog boravka i smjenskog rada dječjih vrtića. Riječ je, po njima, o mreži inovativnih vrtića po mjeri djece i roditelja. Naziv projekta je “Mreža ZaDar”. Poruka, nesporno, sugerira da je to poklon zadarskoj dici i njihovim roditeljima. Poklon koji je težak 14.269.513,60 kuna, u cijelosti, europskih novaca. Gradska uprava je u svrhu usklađivanja poslovnih i obiteljskih obaveza roditelja u projekt, osim gradskih vrtića (a kojih ima ukupno 20), uključila i 5 vrtića drugih osnivača. Vrtići su zahvaljujući ovom projektu trebali unaprijediti svoj rad organiziranjem produljenog boravka i smjenskog rada. Njegova provedba je trebala trajati ne samo ugovorenih 30 mjeseci. Naime, bit je bila u tome da to postane standard i uobičajeni način rada zadarskih vrtića. Trebalo je tako biti, ako je stvarno riječ o daru Zadranima. Trebalo je, ali nije. Niti će biti. Od svih tih silnih vrtića, danas ovu uslugu roditelji i djeca mogu dobiti u samo jednom od njih. A jedan, kao nijedan. Nema veze što ugovorna obveza još traje. Zato od jeseni ovog standarda ni ne će biti. Kako to?
Što je uopće svrha povlačenja sredstava iz europskih fondova? Koji se ciljevi s tim novcem žele postići? Gdje je tu uopće vizija? Razlog za to leži u nesposobnosti gradske vlasti da ispunjava preuzete obveze. To je zato što njih nije briga za Zadrane. Gradski oci sposobni su voditi računa jedino o zadovoljstvu svojih gospodara. Ipak, oni su samo sluge.
Dana 11. svibnja ove godine potpisan je ugovor za izgradnju sustava odvodnje kojim 3.500 crnih jama s područja grada Zadra odlazi u povijest. Projekt koji se sastoji od 20 potprojekata odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i devet potprojekata rekonstrukcije vodoopskrbne mreže te obuhvaća 112 ulica, košta 323.379.614,98 kuna s PDV-om. Pojednostavljeno, odlazak jedne crne jame u povijest Zadrani će platiti 92.394,18 kuna. Moglo bi se reći da one i nisu baš tamo neke crne rupe. Zato i ne čudi slogan kojim se gradonačelnik šepuri: pretvorit će Zadar u grad bez crnih jama! Zna on da se to može. Samo treba htjeti. Zato ne bi trebao lagati. A laž je da u Zadru nakon provedbe ovoga projekta više ne će biti crnih jama. Jer, ostat će ih nemali broj!
Međutim, postavlja se pitanje: kako je moguće da u Zadru, gradu kojim upravlja HDZ trideset godina uopće postoje crne jame? Zamislite, u gradu koji je metropola Mediterana. Kako to? Jesu li možda Zadrom vladali vanzemaljci? Običnim rječnikom rečeno: sve ove godine držali su nas u govnima do grla, a od sada će nam, njihovo je obećanje, ostaviti govna samo do koljena. To je, ipak, civilizacijski iskorak. Zato što je njima stalo do grla što hrle glasati za njih.
Da se samo svake od tih 30 godina izdvajalo za tu svrhu desetak milijuna kuna, a što predstavlja tek malo više od 1,5% gradskog proračuna, o ovim crnim jamama ne bi se ni govorilo. Zapravo, to je sveukupno manje od polovice jednog godišnjeg proračuna. Što su to, onda, gradski oci radili sve ove godine? Ali, ima toga još! Da skratimo priču, ne postoji niti jedan objektivni kriterij, niti jedan argument, kojim se može skriti licemjerje gradske vlasti, ako postoje jasni brojevi. A postoje! Ni manje, ni više, nego 1,32 kune bez PDV-a za m3 utrošene vode iznosi naknada za razvoj odvodnje. Vodovod d.o.o. uredno ispostavlja račune. Pa računajte. A što su učinili u 30 godina vladavine po tom pitanju? Ništa. Koju su vrijednost za novac dobili Zadrani? Jedno veliko ništa.
Još ćemo malo o brojkama. Evo ih: 19 02 06 i 19 02 05. One se odnose na mulj koji nastaje u famoznom zadarskom pročišćivaču. Samo je jedna znamenka različita. Ona ima jednostavno značenje: neopasan ili opasan otpad. Nesnosan smrad koji se širi Zadrom sugerira o kakvom se otpadu radi. Dakle, nije riječ o nebitnom detalju. Samo je pitanje: brine li to gradsku vlast? A zašto bi to njih brinulo? Neš ti mulja.
Prema tome, više je nego jasno što su Zadrani od gradske vlasti dobili za dar. Nebrigu o djeci i svim drugima, uništavanje zelenila i prostorno planiranje samo za krupni kapital. Drugim riječima, dobili su betonizaciju, masovni turizam, drek i smrad.
Mi u Most-u smatramo da Zadar može i mora biti grad dobrog i lijepog življenja. Zapravo, želimo u odnosu na postojeći uvesti potpuno drugačiji način upravljanja gradom, a u njegovoj srži jest racionalizacija potrošnje proračunskih sredstava i učinkovito upravljanje sustavom gradskih tvrtki i njegovom imovinom. Zadru treba odgovoran odnos prema sredstvima poreznih obveznika. Zato što nam Zadrani trebaju biti na prvom mjestu.
S poštovanjem,
u ime MOST-a za Zadarsku županiju
dr.sc. Đani Bunja
