U Bosni i Hercegovini ključa u svim područjima te, poput Titove Jugoslavije, potpuno umjetne i neprirodne države. Republika Srpska šalje sve snažnije signale da će se prvom prilikom odvojiti i proglasiti samostalnost. Bošnjaci zveckaju oružjem, jer žele za sebe sačuvati cjelovitu BiH kao muslimansku državu. Hrvati u toj državu na rubu su nestanka i silno su zabrinuti sa svoju budućnost. Istovremeno gospodarstvo u BiH u većoj je krizi nego u većini afričkh država. Bez pomoći izvana, ta bi se država već davno raspala
Piše: Antun Babić
Vojno impotentna Europska unija prijeti slanjem svoje nepostojeće vojske u BiH. Sjetimo se samo kako se Europska unija ponašala nakon Miloševićeve agresije na Hrvatsku. Okrenula je leđa hrvatskom narodu i zažmirila na genocid koji se dogodio u Vukovaru i drugim dijelovima Hrvatske. Kasnije je isto učinila i u Srebrenici.
Međunarodna zajednica (SAD, Rusija i Europska unija) nema jedinstvenu politiku prema Bosni i Hercegovini. Naravno, tu se nešto pita u danas vrlo moćnu Tursku, pa i druge moćne i utjecajne islamske države. U svojoj nemoći, trenutni čelnici Europske unije, koji se boje teškog osobnog političkog neuspjeha odlaskom u Sarajevo i druge dijelove BiH, poslali su svojeg hrvatskog slugu Andreja Plenkovića (Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba) da izvidi trenutno vrlo napetu situaciji u toj neuspjeloj državi, za koju međunarodna zajednica nema ni srednjoročno ni dugoročno rješenje.
Ako to bude u interesu Europske unije, Plenković će izdati interese Hrvata u Bosni i Hercegovini
Jedno je sigurno, zbog svoje velike ambicioznosti da postane vodeći dužnosnik u jednom od tijela EU, Plenković će se, kad je u pitanju politika prema BiH, voditi isključivo interesima EU, a to znači da će u svakom trenutku biti spreman ostaviti na suhom hrvatski narod u toj nefunkcionalnoj i već propaloj državi. Politika međunarodne zajednice, posebno EU, prema Bosni i Hercegovini podsjeća me na Rome koji su nakon drugog svjetskog rata dolazili u moju rodnu Pleternicu i na ulici vikali – krpam lonce.
Američki kongresnici zanimali su se samo za Tuđmanovu politiku prema BiH
Tijekom moje službene posjete SAD-u 1993. razgovarao sam s nekoliko kongresnika. Hrvatska ih nije uopće zanimala. Sva pitanja koja su mi bila tada upućena odnosila su se na Bosnu i Hercegovinu i “Tuđmanovu pogrešnu i agresivnu politiku” prema Bošnjacima i BiH. Odbacio sam sve njihove optužbe i upozorio ih da tadašnja (sadašnja) politika međunarodne zajednice prisilnog zatvaranja Hrvata, Srba i Bošnjaka u jedan zajednički tor ne može i neće nikada uspjeti. Kao primjer naveo sam činjenicu da se europske velike sile nisu mogle kroz petsto godina složiti što učiniti s tim prostorom na kojem žive potpuno etnički I vjerski različiti narodi. Upozorio sam ih da će oni u Kongresu s posjetiteljima iz Hrvatske itd., nastavljati razgovarati o problemu Bosne i Hercegovine i pedeset godina nakon mojeg boravka u Washingtonu. Eto, nisam pogriješio.
Bilo je to isključivo moje osobno mišljenje, koje sam stekao na temelju proučavanja umjetno stvorene velikosrpske, a kasnije komunističke Jugoslavije te vječne nestabilnosti u jugoistočnoj Europi. Kod tog mišljenja ostajem i danas. Bosna i Hercegovina će se, prije ili kasnije, sigurno raspasti. To je moje razmišljanje ojačao i moj višetjedni boravak u Međugorju 1993. godine kad sam osnivao novinsku agenciju HABENA-u. Volio bih da raspad BiH bude rezultat dogovora naroda koji u toj državi žive, kao i ključnih međunarodnih čimbenika te da odlazak BiH u povijest prođe u miru, a ne u krvavom ratu kojim u zadnje vrijeme prijete Bošnjaci.
Tuđman je bio vizionar. I on je, siguran sam, privatno znao da BiH nema zajedničke budućnosti. No na njega su se sručile velike i moćne sile, kojima su asistirale hrvatske izdajice i Jugoslaveni, pa je kao pragmatičan političar vodio politiku koja je bila moguća u tom vremenu.
Europa vodi koja je u njenom, a ne hrvatskom interesu
Vjerojatno neću biti živ kad se Bosna i Hercegovina bude raspadala. I ne samo BiH, nego i Europska unija, u kojoj smo mi Hrvati postali novo predziđe u zaštiti Zapadne Europe od najezde nepoželjnih emigranata. Tu treba tražiti i razlog zašto će Hrvatska uskoro postati članica Šengenske zone, a ne, kako to Plenković želi prikazati, zato što nam Europska unija želi dobro. To je već bezbroj puta dokazano u zadnjih tisuću godina.
