Silovitom brzinom, preciznošću poput Jankovićevog kornera, širi se svetkovina birokrata o sportskoj dvorani u Mostaru! Sport upravlja svijetom! Čovječanstvo je zahvalno sportu i sportistima! Značaj bavljenja sportom je u tome da Vam/nam/njima promijeni život i pruži priliku za blagoslovljene karijere! Tko se onda ne bi bavio sportom? Mostarske birokrate ne bi…Jer smatraju kako pice upravljaju svijetom! Naime, ovdje je u pitanju uloga sportista-klubova-ekipa-trenera-sportskih radnika, ali i pojedinaca i tvrtki koji/e imaju mnogostruko višeznačajnu i predragocjenu ulogu u projektiranju i izgradnji dvorane…
Piše: Hrvatin Tomašević
Slobodan sam dodati: „Sklopim oči i ambiciozno sanjam, pored velike dvorane, neizostavno nastaje mala-dvorana za trening“, priča jedan od sportskih velikana Mostara! Dakako, svi bi bili oduševljeni! Zašto: povijesni zaostatak za sport u Mostaru počinje od 1971godine-prošlog stoljeća, jer upravo od te godine, takozvani „mali sportovi“, dobivaju naziv dvoranski: rukomet-košarka-odbojka i njihova ligaška natjecanja održavaju se u dvoranama! Dakako, svaka ima predviđenu i malu dvoranu, jer domaći klub je dužan gostujućem omogućiti pomoćni teren za trening! Svaki grad veličine Mostara, na Balkanu, Europi, u kojem djeluje više ligaških klubova iz raznih sportova, pored glavne dvorane ima i malu dvoranu za trening! Mala dvorana ima sportsku učinkovitost od 24sata dnevno! Arhitektonski projektirana da bude: funkcionalna-opremljena sportskim rekvizitima-svijetla-topla zimi, hladna ljeti! Stavljena na raspolaganje sportskim pogonima-trenažnim procesima, terminima pristupačna za sve selekcije iz svih zastupljenih sportova! Ako imate potrebu za bilo kakvo daljnje objašnjenje…Pitate pice…
Mene osobno zanima dublje pitanje, a za sportiste, njihove rezultate, za uspjehe je od presudne važnosti: Što može i može li uopće sportista djelovati u okviru projektiranja- izgradnje i korištenja dvorane? Čvrsto držim, kako bi baš oni, a ne birokrate, morali imati presudnu ulogu nad pitanjima oko gabarita sportskih-više, i, komercijalnih-manje, sadržaja oko i za dvoranu! Ili, da po tom pitanju budem skromniji: Što dvorana predstavlja sportistima, i, koliko sportski uspjesi klubova-pojedinaca, doprinose dostojanstvu zajednice? Nisu li, priznajmo, a vala bilo ih je u Mostaru, sportisti ti koji su se snažno afirmirali u području sporta, da su čak oblikovali javni život zajednice!
Društvena bijeda izmučene zajednice kakva je Mostar, zaostaje u sportu, upravo iz razloga nedostatka sportskih kvalitetnih prostora za trening! Naglasio bih svoje stajalište: na treningu-tehničko taktičkom radu, na talentu, na posvećenosti pobjedi-uspjehu, počiva sport i vrhunski rezultati! Nije li, pobjeda Zrinjskog nad Tobolom najbolji primjer: plemići su pokazali karakter, sportski duh, visoku razinu tehničko-taktičke igre, koju je odredio trener Sergej Jakirović… Igrali su s igračem manje…Pobijedili su! Sport je poput religije! Pobjeda, najviše doprinosi uzvišenom shvaćanju o sportu i sportistima! Kod navijača Zrinjskog, ljubitelja sporta širom grada, taj rezultat učinio je da se pojedinačno i kolektivno osjećamo pobjednički! Sport je trijumf nad svim onim lošim u našem društvu: politikom-korupcijom- kriminalom-drogom-prostitucijom…To su negativnosti koje najviše ometaju sport-sportiste da dosegnu najviša postolja…Dodavajući veliki plus na čovjekovu ličnost!