Pristranost svojih medija prema političarima i drugim akterima uočava 86 posto novinara i 76 posto ih ima problem s tim, a 52 posto prkosi uređivačkoj politici, pokazalo je istraživanje “Uklapaju li se hrvatski novinari u uređivačku politiku novina u kojima rade” novinara 24sata Tomislava Klauškog koje je financirao DZNAP
Čak 62 posto novinara izjašnjava se da je ideološka orijentacija novina u kojima rade suprotna njihovoj, a 33 posto ih upozorava da je to, uz odnos prema političkim i drugim utjecajnim akterima, prepreka za njihov rad. Usto, zastrašujući udio od 86 posto novinara uočava pristranost svojih novina prema političarima i moćnicima i 76 posto ih ima problem s tim, a više od polovine novinara (52 posto) otkriva kako – prkose uređivačkoj politici svojih novina.
To su glavni rezultati istraživanja “Uklapaju li se hrvatski novinari u uređivačku politiku novina u kojima rade”, provedenog na uzorku od 21 političkog novinara iz pet nacionalnih dnevnih listova, novinara i kolumnista 24sata Tomislava Klauškog. Istraživanje jefinanciralo Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP).
Anonimizirano istraživanje obuhvaćalo je dubinske intervjue s novinarima iz unutarnjopolitičkih rubrika pet glavnih dnevnih listova (Jutarnji list, Večernji list, Novi list, Slobodna Dalmacija i 24 sata).
“Iz odgovora novinara može se u velikom dijelu primijetiti razočaranje i njihova frustracija promjenom uređivačke politike iniciranom promjenama vlasničke strukture, kao i izraženo nezadovoljstvo činjenicom da redakcije često podilaze komercijalnim interesima, stavljajući ideologiju u drugi plan. Ta promjena često se povezuje s naglašenom pristranošću prema vlasti, a pri tome se uglavnom misli na HDZ. Za neke novine, profit je postao njihova ideologija. Zabrinjavajuće zvuče ocjene dijela novinara kako uređivačka politika više nije uopće prepoznatljiva, kako novine uopće nisu ideološki profilirane, već se njihova politika svodi na “besprizorno udvaraštvo svima koji imaju moć”. To je nešto nad čime se moraju zamisliti vlasnici i urednici novina”, komentira autor istraživanja Tomislav Klauški.
Lajtmotiv istraživanja je bila i činjenica da su novine – više od drugih medija – prožete autorskim formama, člancima, analizama, intervjuima i komentarima. To ih čini politički relevantnima, ali i prepoznatljivima na tržištu i među čitateljima. U tome veliku ulogu igraju upravo politički reporteri, komentatori i kolumnisti. Zbog toga je uklapanje novinara u uređivačku politiku, u ideološki profil novina (pod uvjetom da on uopće više postoji), kao i sloboda u praćenju političkih aktera, naročito vlasti, iznimno bitna pa i presudna komponenta u njihovu radu.
Prema istraživanju, 38 posto ispitanika ocijenilo je da je uređivačka politika novina više ili manje “bliska” njihovoj orijentaciji, 33 posto ispitanika ocijenilo je kako je ona suprotna, dok je 29 posto ispitanika izjavilo da uređivačka politika novina u kojima rade “ne postoji” ili da ona jednostavno ne može biti opisana.
U istraživanju se uočava da novinari u većini slučajeva zagovaraju kritički pristup prema bilo kojoj političkoj opciji i poštovanje profesionalnih standarda. Ako toga nema, osjećaju se zakinutima u svom radu, ograničenima i sputanima u obavljanju novinarskog posla. Također, navode kako otpor takvim uredničkim politikama “uključuje i statusne, financijske i svake druge degradacije u slučaju neuklapanja u zadani okvir” te se “minimalizira vrijednost i značaj tema koje obrađuju” te “zanemaruje utjecaj koji bi neke teme trebale imati na društvo”. Otpor ne ide samo prema urednicima, nego i prema kolegama koji pristaju raditi pristrane tekstove te jedna novinarka svjedoči kako je na novinarskom kolegiju kolegi kojeg inače cijeni rekla “da joj je njegov tekst izazvao laksativni učinak”.
“No, to istodobno znači da novine trpe zbog takve situacije, novinari nemaju autonomiju u radu, čitatelji ne dobivaju punu informaciju niti potpunu sliku o događajima na političkoj sceni, već se preko urednika i odabranih novinara plasiraju posebno selektirani materijali i viđenje događaja. Ako se novinari ne osjećaju slobodnima, ne mogu biti ni kreativni, a to onda ostavlja trag na ukupni sadržaj lista i kvalitetu sadržaja”, kaže Klauški.
Ističe da, više nego u drugim medijima i novinarskim formama, političko novinarstvo u tiskanim medijima ulazi u dubinu problema, njeguje autorski stil i kritički pristup, zbog čega do izražaja više dolaze stavovi novinara, njihova osobnost, pa i njihova profesionalna reputacija koju ne žele žrtvovati za uređivačku politiku s kojom se ne slažu. Stoga odbijaju zadatke, prijete otkazom, prkose i prosvjeduju, a mnogi pokušavaju manevrirati u potrazi za prostorom za slobodno izražavanje, pisanje, analiziranje i komentiranje.
“U poraznim rezultatima ovog istraživanja leži i jedan od odgovora zašto tiskano novinarstvo, neovisno o trendovima “digitalizacije” čiji sadržaj postaje objavom na webu, gubi povjerenje i publiku. Istodobno daje pozadinu i za drugo istraživanje koje je DZNAP financirao, koje je pokazalo da je više od polovine novinara u burnoutu. Nisu ovo porazni podaci samo za novinarstvo i medijsku branšu, nego i za cijelo hrvatsko društvo i za slobodu govora”, poručuje predsjednica DZNAP-a Valentina Wiesner te dodaje da DZNAP financiranjem istraživanja koja pokazuju gdje je danas autorstvo i novinarstvo pokušava činjeničnom argumentacijom detektirati i javno ukazati na probleme kako bi novinarstvo zadržalo narušeni dignitet, a autori dobili zaštitu zajamčenu Ustavom.
U zaključku autor istraživanja navodi da novinari u odnosu prema uređivačkoj politici traže i odgovornost prema publici, a ne samo prema politici i specijalnim interesima te žele sačuvati profesionalnu autonomiju i vlastitu vjerodostojnost, a ne pisati po nalogu ili ukusima urednika, vlasnika, politike i oglašivača.
“Mnogo se govori o krizi novinarstva, o padu naklade tiskanih medija i gubitku publike novina. Ako je to sve točno, onda ovo istraživanje daje uvid u jedan od ključnih razloga zbog čega do toga zapravo dolazi. Barem jedan od razloga na koje redakcije mogu imati utjecaj. Nezadovoljstvo dolazi i iz novina, ne samo od publike i čitatelja”, zaključuje Klauški.
DZNAP je u siječnju 2022. objavio Poziv za prijavu projekata za poticanje novinarskih autorskih prava u Hrvatskoj. Autorima projekata na raspolaganje je stavljeno ukupno 100 tisuća kuna, a pojedinačni projekti financiraju se u iznosu od tri do 20 tisuća kuna. Natječaj se financira iz DZNAP-ova Fonda za poticanje novinarskog autorskog stvaralaštva pretežno nekomercijalne naravi.
Cijelo je istraživanje dostupno na POVEZNICI, a u nastavku su i izjave novinara iz istraživanja o uređivačkoj politici, anonimizirane i bez navođenja redakcije iz koje dolaze:
– Uređivačka politika u mojim novinama varira sa svakim novim vlasnikom i svakim novim urednikom i više je okrenuta oglašivačima nego ideologijama. Tradicionalno je ona uvijek više desno nego lijevo, više konzervativna nego liberalna. Ideologija u novinama manje je bitna od oglašivača i sponzora. Prevladava korporacijska ideologija oglašavanja u kojoj kvalitetni novinari koji se u to ne uklapaju dobivaju sve manje prostora. Osobno sam liberalnija i ideološki ljevije usmjerena od novina u kojima radim.
– Novine u kojima radim pokušavaju biti u političkom i svjetonazorskom centru, njihov pokušaj ideološke orijentacije sličan je mojoj orijentaciji, ali je ukupni ishod daleko lošiji. Ukupni dojam novina je kaotičan.
– Novine u kojima radim ideološki bih svrstala u desni centar i ta ideološka orijentacija dijametralno je suprotna mojoj.
– Moj list uvijek je bio izrazito lijevo pozicioniran, kao i liberalan u smislu građanskih sloboda. Bila sam ponosna na progresivnu orijentaciju novina koje su nametale tempo društvenih promjena. U zadnje vrijeme, međutim, to se mijenja i u novinama je puno više sadržaja za koje se može reći da odgovaraju potrebama aktualne vlasti. Svejedno, još uvijek mi je ideološka orijentacija novina bliska.
– Moje novine su liberalne i ideološki bliske mojoj orijentaciji.
– Moje novine konzervativne su, obiteljske novine, sklonije desnom centru i u taj profil mogu se donekle uklopiti.
– Uređivačka politika mojih novina servilna je prema moćnima i svima koji plaćaju marketinški prostor i donose novac. Novine naginju lažnom domoljublju i zaštiti koruptivne naravi vladajućih. Ideološka orijentacija je sluganska i patetično-desničarska, uz primjese neizbježnog žutog spektakluka. Najblaže mogu reći da je ideološka orijentacija novina dijametralno suprotna mojoj.
– Kada raspušemo maglicu, samo je jedna orijentacija – prema Novcu i Vlasti. A budući da ideološka orijentacija mojih novina nije jasna ili ne postoji, ona ne može biti ni u kakvom odnosu prema mojoj. Jer trula šljiva nije ni u kakvom odnosu prema nožu za filetiranje ribe.
– Moje novine u globalu su konzervativne i tradicionalne sklonije desnom biračkom tijelu, ne radikalnoj desnici, ali u njima se mogu pročitati tekstovi koji u potpunosti odudaraju od tog opisa. One su suprotne od moje ideološke orijentacije u mnogim slučajevima.
– Uređivačku politiku mojih novina mogu opisati kao socijalno osjetljivu, ali samo kada to ne smeta jako vlasti. Kao takva, ona je bliska mojoj ideološkoj orijentaciji.
– Teško mi je odrediti uređivačku, kao i ideološku orijentaciju novina u kojima radim. One se službeno deklariraju kao lijevo-liberalne, ali vrlo često prevladavaju stavovi bliski aktualnoj vlasti, odnosno HDZ-u. Većina novinara u mojim novinama je lijevo-liberalne orijentacije, kao i dio urednika, ali se uređivačka politika prečesto vodi u interesu vladajućih. Često tu uopće nije riječ o ideološkoj orijentaciji, nego je to više poslovno uvjetovano. Takva orijentacija dijametralno je suprotna mojoj.
– Teško je jednoznačno ideološki definirati novine u kojima radim, pa je stoga teško ocijeniti je li orijentacija bliska ili suprotna mojoj ideološkoj orijentaciji.
– Ideološka orijentacija mojih novina na tragu je onoga kako gledam na svijet, dakle liberalna. No ako se igra Svjetsko prvenstvo u nogometu, onda prevladava opcija desnih ideologija. Ako je početak školske godine, onda je na snazi socijalizam. Takva orijentacija generalno mi je bliska.
– Teško mi je definirati uređivačku politiku novina, jer je percepcija jedno, dok je u stvarnosti i kod svakodnevnih uredničkih odluka teško to definirati kao isključivo desno i konzervativno, kao što se obično misli za novine u kojima radim.
– Neke stvari su konzervativne, neke liberalne, te je stoga nemoguće odgovoriti na pitanje o uređivačkoj politici i ideološkoj orijentaciji. Zbog toga je nebitno jesu li mi novine ideološki bliske ili suprotne.
– Novine u kojima radim vidim kao liberalno, kritično glasilo živopisnih formi, te je kao takvo identično koliko je to moguće s mojom ideološkom orijentacijom.
– Uređivačka politika pretežno je interesna s naklonošću desnim domoljubnim stavovima, te je kao takva suprotna mojoj ideološkoj orijentaciji. Ali ne mogu reći da je baš dijametralno suprotna, zato što praksa pokazuje da postoji prostor i za isticanje krivih poteza vlasti, odnosno HDZ-a.
– Moje novine bile su lijevo, a sada su desno, sada su izrazito konzervativne nakon što su promijenile uređivačku politiku koje su gradile generacije proteklih 30 godina. Uređivačka politika svodi se na besprizorno udvaraštvo prema svima koji imaju moć i stoga je sada dijametralno suprotna mojoj ideološkoj orijentaciji.
– Moje novine provladine su novine, bez posebno izražene ideološke orijentacije, s time da se ni za sadašnju Vladu ne može reći da je strogo ideološki definirana.
– Ne mogu točno definirati ideološku orijentaciju novina u kojima radim i ne vjerujem da se mogu staviti u ladicu kakvu bi napravio kod nekih drugih medija. Ali ipak mislim da bi najbliža bila liberalna pozicija i kao takva ona mi je bliska.
– Ideološka profilacija mojih novina nekad je domobranska i narodna, a sada je glumljenje lijeve avangarde i neuspješno političko balansiranje lijevo-desno. Stoga ta orijentacija nije niti identična, niti dijametralno suprotna mojoj. U svakom slučaju, volio bih da je orijentacija jasnija, a ne klaunska, bez obzira kakva bila, ljevija ili desnija, samo da se izabere.