Stole je živio u svijetu slika, sad kada nas je napustio ostavio nas je – mene u svijetu suza. Dozvolite: Susret moj sa Stolom Lasićem je bio u jesen 1962. g. po otvorenju X. osnovne škole i to vezano za glazbu. On svira harmoniku u školskom orkestru pod vodstvom nastavnika glazbe Vaska Vujovića, a ja im se kao dvije godine mlađi, pridružujem svirajući brač i kasnije gitaru. Stole je bio, zahvaljujući već prije pohađanju škole harmonike u Abraševiću kod prof. Raimonda Hapa-jedan od najboljih
Piše: Darko Dodig
Dalje: Nakon Osnovne škole škole upisuje Učiteljsku školu i nakon nje upisuje Muzičku akademiju u Splitu-koju završava u roku i odmah dobiva posao u školi koju smo zajedno pohađali : X osnovna škola u Mostaru. U to vrijeme vrlo aktivni akter je svih kulturnih zbivanja u gradu. Jedan je od organizatora i pokretača osnivanja i djelovanja: Teatra mladih, ansambla Mostarskih kiša, aktivno se se druži sa svim priznatim likovnim umjetnicima. Već u tom vremenu neizbježni njegov suputnik je foto aparat. Početak njegovog zanimanja za fotografiju seže isto u doba osnovne škole kada aktivno djeluje u foto sekciji škole. Stole bi nam govorio:“ Sanjao sam o fotografiji od samih svojih početaka…Raja, bio sam uz foto aparat cijelo svoje slobodno vrijeme, fotografirao sam sve oko sebe, jer moj plan je da postanem fotograf“. Kako dolazi do svog prvog foto aparata ? Vidjevši njegovo veliko zanimanje za fotografiju otac Franjo mu jednog proljeća govori „Stole evo ti bašće , poberi kajsije, prodaj ih i kupi foto aparat“. To se tako i desilo. Ne mogu se sjetiti marke aparata, kao da je bio ruska Lajka…..nisam siguran.
Kod Stoleta, fotografija je stvar osobne domišljatosti i stvaralačke mašte. Kad bi se našao u situaciji da ispred njegovog objektiva bio motiv za slikanje ,iskazao bih iznimnu sposobnost brzine okidanja. Stole je u svom umjetničkom izrazu, ali i kao u svim ostalim životnim situacijama veliku važnost pridavao međuovisnosti forme i sadržaja. Stoga niti jednu Stoletovu fotografiju ne možete promatrati odvojenu jednu od druge. Stole je znao naslutiti nove mogućnosti izričaja kroz objektiv svog aparata. Pored iznimnog profesionalizma svo vrijeme je bio satkan šalom i humorom, ne rijetko i na svoj račun. Cijelo društvo bi znao do suza nasmijati „banalnim dobronamjernim liskalukom“ koji je samo njemu pristajao: „ U više navrata kod izvođenja pjesme O sole mio …i na različitim mjestima, kao što su: simfoniske izvedbe, mostarski plesnjaci: tarase hotela Bristol i Neretva, bašta hotela Mostar, izvođačima bi govorio da „falširaju“. Znajući njegovo glazbeno obrazovanje i znanje, svi su mislili kako je falš u glazbenoj izvedbi…..Govorio bi im, naglas dobacivajući: “Drage kolege trebate pjevati O Stole mio“…Zanimljiv je i moj slučaj, da budem iskren: stalno mi je prebacivao moju sliku izloženu u jednoj foto radnji, koja se nalazila na mostarskom korzu, smatrao ju je izazovnoj, posebno jednoj populaciji…Zamislite, a moj najbolji prijatelj 60 godina!
Ne mogu staviti točku na in memoriam, da ne istaknem kako je Stoletova volja bila odlučujuća u čitavom njegovom životu da bude fotograf. U toj volji dolazi do izražaja njegova kreativna i organizacijska snaga. Zahvalni smo mu da je uspio uhvatiti trenutke – detalje naših život, ali i pronaći ću nešto posve novo. Dragi naš Stole the Great što se tiče fotografije, sve je, dakako pitanje stvaranje tvoje odluke kad da „okineš“.
Filip Pile Garmaz…ostavljen u svijetu suza !