„ Nema tako nevine stvari za koju ljudi ne bi našli neku krivnju; nema tako spasonosne umjetnosti kojoj ne bi mogli podmetnuti zle namjere; na ništa tako dobro samo po sebi što se ne bi dalo iskvariti lošom upotrebom.“- J.B.P. Moliere (1622.-1673.)
Neki dan, nakon psihički zamorne i uzaludne rasprave o, još jednoj u nizu, podjeli među ljudima na glupe i gluplje, jer podjele su same po sebi toliko nepotrebne te ih zato i karakteriziram kao glupe i gluplje, došla sam do zaključka da nam svima podosta fali zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba. Predugo se nalazimo u fazi života kada ne znamo što nam je potrebnije: dva tjedna odmora, dvije litre alkoholnog pića, dvije kile čokolade ili dvije noći dobrog seksa, ljubavi i pažnje.
Stoga sam odlučila takvom osjećaju stati na kraj i sačuvati vlastito dostojanstvo, te ono malo vremena što mi je preostalo na ovom svijetu, jer nikad ne znaš kada će doći kraj, i velikim slovima obznaniti svima koji umanjuju vrijednost mog života, rada, sposobnosti , inteligencije, ljubavi i strpljenja da je SVE ONO ŠTO SAM GODINAMA IMALA U MALOM PRSTU, OTIŠLO U SREDNJI!
Također, uvlačenje trbuha i jezika prepuštam novim generacijama „ wannabe“ utjecajnim ljudima.
AKO NIKAD NISI ISPAO GLUP, NIKADA NEĆEŠ POSTATI STRUČNJAK
U moru ljudi željnih moći i slave, narcisoidnih stručnjaka kojima nikad ništa ne valja, teško je uočiti čestitog, poštenog, skromnog pojedinca. Negdje uz put nestalo je povjerenje ljudi u iskrene, dobre namjere bilo koga. Zbog sve više podjela u društvu na glupe i gluplje navikli smo očekivati loše, pokvarene ljudske osobine. Ni uz pomoć silne tehnologije i nauke još nismo dovoljno inteligentni kako bi mogli uvidjeti cijelu sliku društva kojim smo okruženi. Zbog podjele na glupe i gluplje gubimo objektivnost i racionalnost i opet iznova ne vidimo te:
„ Šarlatane što se svuda kažu
I varljivim licem svemu svijetu lažu.
Rugaju se svemu, ni na što ne paze
I svetinje naše nekažnjeni gaze.
Žele steći časti i ugled kod ljudi
Prevrčući oči, lupajuć si grudi.“ (Molieré)
Ni dobra djela nisu sigurna pred ljudskom pokvarenošću, pa tako često vidimo zlikovce kako iskorištavaju naivne ljude služeći se podjelama za svoje najveće zločine protiv čovječanstva.
BONTON VRIJEDI VIŠE OD FAKULTETSKE DIPLOME!
Inače se primitivizam lakše raspoznaje u visokom društvu dama i gospode. Ako u takvom društvu netko slučajno prostači, kaže nešto neprimjereno, odmah biva osuđen i otuđen iz te elite.
Kod nas to nije tako.
Ovdje se svi „tartifi“( licemjeri, hipokriti) prave pametni i pristojni, oslovljavaju se sa „ uvaženi zastupnici, kolege, poštovani“ itd. Zapravo se prenemažu, glume glumu jer misle da to tako treba, a da i dobro zvuči. Bahate se misleći da su baš oni važni, licemjerno glume toleranciju i demokraciju uz „prihvaćanje svačijeg mišljenja“, a jedva dođu do govornice, uvlačeći nabujali trbuh pokušavajući zakopčati onaj jedan famozni botun na olinjalom sakou, povlačeći kravatu prema dolje jer ih odavna guši, smatrajući čvrsto svaki svoj pokret, lažni smiješak dokazom otmjenosti i vjerodostojnosti.
IDEJU ČIJE JE VRIJEME DOŠLO NIŠTA NE MOŽE ZAUSTAVITI, ALI NITI IDEJU ČIJE VRIJEME NIJE DOŠLO NE MOŽE IŠTA PROGURATI.
Ljudi često govore kako treba poći prvo od sebe. Ti ljudi žive u zabludi. Po toj logici znači da ako oni nisu pokvareni, niti drugi ne žele njih prevariti. Kako da ne, moš’ si mislit?!
Procjenjujte svaku osobu zasebno kao individuu. Generaliziranje je teška greška, baš kao i pretpostavka. Govoreći „svi su oni isti“ zapravo govorite o svojem neznanju, nepoznavanju teme, ljenosti, nemaru i, što je najgore, o tome da bi i vi rado bili među tim „istima“ čim bi vam se pružila prilika. Da, prilika i manjak morala čine lopova ipak….
Razočarani, neispunjeni i tužni ljudi neprestano ponavljaju:
„Sve su žene iste. Svi muškarci su isti. Svi su oni isti.“
Živi li život vas ili vi živite svoj život?
