Pismo mame iz Makarske: Otišla je naša Leona, žena, majka, trenerica, kraljica!!!

Željela bih vam se obratit’ sa jednom predivnom pričom da nije uvijek neka negativa. Priča kreće ovako, a vi je napišite na svoj način, ako želite naravno…

Željela bih pohvalit jednu predivnu trenericu koja je nažalost nedavno napustila mjesto kluba u Makarskoj. Radi se o našoj Leoni Lendić koja je odlučila ići drugim stopama jer nažalost pojavila se problematika koju sad ne želim iznositi.

Naime ta trenerica u svojoj karijeri od kad je vodi nikad nikakvu pohvalu ni nagradu nije dobila, a zaslužila je odavno već. Ja kao mama koja imam dijete koje ide u poseban razred (sa još 3 učenika) sam ostala oduševljena trenericom Leonom. Sjedile smo u kafiću i prišla sam joj sa molbom da moje dijete u školi zna plakati kad je tjelesni svih 45 min i da li je može primiti u svoj klub da se malo opusti i da ona nešto učini (slušajući priče o našoj trenerici). Zamolila sam je čisto da ako može da je opusti i da se ne boji sporta ni tjelesnog. Vrlo rado je to prihvatila sa osmjehom i rekla: “Vidimo se sutra u 16 h”.

Bila sam presretna, ali i u strahu kako će ona to prihvatiti. Međutim išao je trening po trening i sve dublje i trenerica hvali dijete u svakom smislu doslovce. Jedan dan dobijem poziv na telefon od trenerice da igramo utakmicu i da dođemo podržati dijete. Ostali smo šokirani svi, znajući kako je bilo u školi i sto pitanja pa di će na utakmicu, kako će ona to itd. (kao svaki zabrinuti roditelj naravno). Sjeli smo i gledali dijete u čudu kako igra cijelu utakmicu rukometa, kako hvata loptu, kako se bori, mijenja pozicije. Nikad taj dan neću zaboraviti. Izašli smo iz dvorane u čudu i nismo sebi mogli doći, a trenerica izlazi jako ponosna i viče: “Jeste vidili, ona sve može!” Koliko puta sam rekla hvala, ni sama ne znam. Toliko puta sam ostala u šoku da dijete koje ima takav program priča samo o rukometu i trenerici.

Dan danas moje dijete je u rukometu zbog trenerice Leone kojoj sam neizmjerno zahvalna i kapa do poda. Leona nije samo trenerica, ona je duša i srce sporta. Izgradila je onu malu uplašenu curu u veliku curu sa karakterom, čvrstinom, ali velikom ljubavlju. Trenerica koju ćemo uvijek tako zvat jer ona to je i više od toga, dala je i mom djetetu i svoj ostaloj djeci ljubav, pažnju, posvećenost, čvrstinu i obrambenost u ovom današnjem teškom svijetu.

Samo ću napomenuti da nije moje dijete jedino tu bilo koje je imalo svoje “drukčije “potrebe. Tu su bilo još dvije cure. Svima se jednako posvetila, sve je jednako tretirala i svima jednako je usadila sve nabrojano. Ja osobno sam zahvalna do neba i žao mi je samo što nije otišla sa nijednom nagradom iz kluba, ali mislim da njoj nagrade nisu ni potrebne jer ovo što mi djeca o njoj pričaju i misle je jako dovoljno. Želim joj od srca da jednog dana otvori svoj klub i da živi punim plućima naprijed. Od srca joj se zahvaljujem i ja i vjerujem i ostale mame (jer kad odete na njezin profil imate što pročitati u komentarima kako se o njoj piše).

Ona je za mene ŽENA, MAJKA, TRENERICA BOLJE REČENO KRALJICA!!!
HVALA NA SVEMU TRENERICE LEONA za ono što ste prvo bili mama, pa psiholog, pa onda tek trener.
Evo nadam se da će bar ovo izaći jer je uistinu zaslužila i od srca je.
Moje dijete je i danas tužno što je otišla ali je tako kako je. Nažalost, napisala je mama iz Makarske i cijeloj redakciji izmamila suze. A vama drage čitateljice i čitatelji?