Makarski iznajmljivači u dvije godine dočekali rast davanja i do gotovo 300 posto
Dok se građanima svakodnevno govori kako je turizam okosnica razvoja Makarske, privatni iznajmljivači posljednjih godina dobivaju sasvim drukčiju poruku – plati više.
Nakon jučerašnje priče o inflaciji, rastu cijena i sve većem financijskom pritisku na građane, brojke vezane uz privatni smještaj pokazuju kako je udar na džepove iznajmljivača postao gotovo nevjerojatan.
Uzmimo najjednostavniji primjer. Apartman s četiri kreveta.
Godine 2024. vlasnik je za osnovna davanja – paušalni porez, turističku pristojbu i članarinu turističkoj zajednici – izdvajao oko 369 eura godišnje.
Danas, ovisno o zoni, isti taj iznajmljivač može plaćati između 944 i čak 1.424 eura godišnje.
Drugim riječima, povećanje iznosi od 156 do gotovo 286 posto.
I to nije kraj priče.
Novi porezni model, novo zoniranje, veće turističke pristojbe, skuplji parking, skuplje komunalne usluge, skuplje održavanje objekata, skuplja radna snaga i rast svih ostalih troškova zajedno stvaraju pritisak kakav privatni iznajmljivači u Makarskoj nisu imali desetljećima.
Paradoks je pritom očit.
S jedne strane slušamo kako treba rasteretiti građane, poticati obiteljski smještaj i čuvati domaće ljude u turizmu. S druge strane upravo se toj skupini građana iz godine u godinu povećavaju nameti.
Posebno zanimljivo zvuči objašnjenje da je riječ o “uređenju sustava”. Jer kada račun naraste gotovo tri puta, prosječnom građaninu teško je objasniti da se radi samo o administrativnom usklađivanju.
Mnogi će reći da su iznajmljivači dobro zarađivali i da mogu podnijeti veća davanja. Možda. Ali ovdje se ne radi samo o zaradi. Radi se o principu.
Jer kada u samo dvije godine porezno opterećenje raste između 150 i gotovo 300 posto, postavlja se legitimno pitanje gdje je granica i koliko još može izdržati srednji sloj građana koji je desetljećima ulagao vlastitu imovinu, kredite i obiteljski rad kako bi stvorio dodatni prihod.
A možda je najvažnije pitanje ono koje nitko ne postavlja dovoljno glasno:
Ako su apartmani problem, zašto se najveći teret ponovno prebacuje na male privatne iznajmljivače, dok se istodobno otvaraju vrata sve većim i većim turističkim projektima?
Jer brojke ne lažu.
Dok se govori o održivom turizmu, računi građana rastu brže nego ikad. A to se više ne može sakriti iza birokratskih izraza poput “usklađivanja”, “reforme” ili “novog modela oporezivanja”.
Građani to vide puno jednostavnije.
Nekad su plaćali 369 eura. Danas plaćaju i više od 1.400.
Sve ostalo je semantika.
Amen.