Stiga nećak kući za Staru Godinu, pita gad dide „e,sinko kako u školi,što ima novoga u Zagrebu, da li se na Dolcu i dalje prodaje voće i povrće iz Hrvatske ili je uvozno?“.
– Ne znam dide, ja sam ti smješten u studentskom domu na Prisavlju, do grada slabo idem, a hranim se u studentskoj menzi.
Pita dide:“A sinko kako vas hrane, jel’ škrta hrana?“
– Nije dide, odgovara nećak, „kod nas u menzi možeš jesti koliko želiš i na kraju platimo osam kuna po obroku s pićem.“.
– E lipo je to sinko, zato nema studenskih nemira, kada je porcija škrta u menzi, uvik se prvo pobune radnici, a nakon njih studenti, tako je bilo u moje vrime, veli dide.
E ritko da se baba s didom složi, al se i ona složi da svi nemiri uvik krenu od radnika i studenata.
Pojašnjava baba didu da svi đavli za vrime Jugoslavija, i prve i druge krenu iz Splita. – Baba, nema potribe za nemirima kada su nama studentima obroci dobri, smještaj u domu kvalitetan, a profesori na fakultetu kvalitetni, veli nećak. Dide uzrujan pita nećak: „A sinko kako ćemo riješiti problem umirovljenika, slabo žive, penzije su slabe, kopa se po kontejnerima?“.
Nećak tješi dida i ističe kako će sada sve biti dobro, da će se sve popraviti. Pita dide nećaka da „kako sinko“?
– Lipo dide, evo kod nas u Hrvatskoj nije bilo stručnih i sposobnih pa su nam stigli kadrovi iz vana, novi premijer nam je iz Kanade, predsjednica iz Amerike, šef obavještajnih službi je Kanađanin, mora nam biti bolje.
Baba se pobuni i pita nećaka što će s običajima?
– Kakvim običajima, pita nećak.
– Kod nas je običaj da prije svake reforme triba biti revolucije, kako ovi misle doći iz Kanade i provesti reforme bez revolucije?, poučava ga baba.
– Bit će revolucije, veli dide.
– Kako dide, pita nećak.
– E lipo sinko, pita sam te šta ima na Dolcu, ti veliš da nisi bio u gradu, a ja neki dan gledam televiziju i izvještaj kako po Dolcu u Zagrebu, šetaju ustaše i partizani skupa! – Ma to je dide perfomans, veli nećak.
– E sinko moj i Staljin je napravio perfomans kada je sa divizijom Rusa ušetao u Beograd, i eto nama tegoba, sedamdeset godina se nismo mogli rješiti đavli. Dan danas oni spominju antifašizam i tekovine revolucije.
Baba će na to: „e dide, odnija đava te tvoje antifašizme, eno u novinama piše neki dan da na našoj Glavici u Makarskoj jedan broj tih anifašista prodao kosturnicu nekom poduzetniku iz Kiseljaka.“.
– Čita sam i ja to, veli nećak, javio mi prijatelj da jedna grupa antifašista u Makarskoj podiže spomenik Škicinoj kozi Bilki.
Pita baba kako će oni podizati spomenik Kovačevića kozi kada su je smakli antifašisti Buljani, bili ljudi gladni i malo se počastili,ulovili ih partizani iza dlaku ih streljali.
Nećak veli: „e to je baba spomenik kozi Bilki, kao žrtvi totalitarističkih režima!
– Ma kakvi totalitaristi, kozu su smakli lupeži koji su kasnije postali komunisti, veli dide.
– Ma o tom ti ja i pričam, ističe nećak. – Vidiš dide ti što šetaju po Dolcu u Zagrebu, ustaše i partizani, studenti glume rade perfomans kako bi ukazali javnosti što je totalitarizam.
– Shvaćam nećače, al ovo sa kozom Bilkom, nije zajebancija. Ovdje se radi o pravom zločinu, pitaj doktora Kovačevića i njegovu majku koliko je njima značila koza Bilka. Ona je bila njihova hraniteljica, ćaća mu je otiša na Sutjesku, bio pravi borac, nikada se nije vratija, izgino, a dici susjedi Buljani ukrali hraniteljicu kozu Bilku. Neko za to mora odgovarati i ona zaslužuje spomenik ispred općine, a ovo što prodaju spomenik NOB-a, na Glavici nije ni to u redu, veli dide.
Baba viče na dida da nećaka pusti na miru, da se dite malo odmori. Dide veli nema odmora dok traje obnova, revolucija je prid vratima, a nakon toga reforme, triba dite pripremiti.
– Šta ćeš ga pripremat, veli baba „neka iđe u Ameriku ko naš minister obrane Kotromanović!
– A di će Bajić, pita dide babu?
– I njega će odvest di mu je misto, nije niko lud, kako može Bajić špijunirati za Engleze i neodgovarati, kako može toliko godina službovati, a ni jednog Srbina ne osuditi za agresiju i zločin u Hrvatskoj.
Nećak se upetlja u raspravu babe i dide, ističe kako na fakultetu društvenih znanosti proučavaju fenomen dvanestogodišnjeg službovanja Bajića, ka čelnog čovika kojega je odlikova i predsjednik.
– Odlikovat će njega još jednom, jedan je od zaslužnijih za pljačku iz pretvorbe i privatizacije dalmatinskih poduzeća, ističe nećak.
Ma šta mi to govoriš, pita dide nećaka.
– Šalim se dide, želim reći da i njemu spremaju ražanj, ka šta je on spremio Sanaderu.
– E sad te razumim, veli did nećaku, „al pusti ti to sinko, biti će tu vatre, samo nisam siguran da će ovi Kanađani i Amerikanci moći riješiti te probleme bez onog Vase, oni ne poznaju običaje al’ onaj Vaso svašta zna.
– Čula sam ja da je čestit čovik Vaso, kada ti nešto obeća to i napravi, veli baba.
– Ma zaslužija je taj Bajić da i njega pravda privede, vidiš koje je zlo Bajić napravija s Kučekovićkom i Alačkom ovim siromasima Topićima, progonio ih dvadeset godina u Makarskoj, na kraju sud ih oslobodi od svih optužbi koje su im stavili na teret, veli dide. – Lipo sam ti reka da će prvo revolucija , pe tek onda reforme, veli did nećaku.
Bajića u pržun.
Znaci nešto se šuška , uzavrilo u Makarskoj ,navisćena je koza ,a kad ljudi naviste nije daleko realizacija, čeka se dozvola , pitanje je dali ce je dobit u sto nevirujen ,e sad neznan jel onda pocima to nezadovoljstvo ili revolucija kako se to kaže i di će unda Buljani oce li opet u kotisinu zauzet položaj ili ce ih njihovi osudit ostaje za vidit .,Ko je moga mislit da su tolika stoka.
Znači otac bepa Buljana je zakla škicinu kozu u svom suludom pohodu kad se vratio iz Mostara da pokaze silu u svom selu te počastio sebe i svoje ,a Kovačeviće ostavio bez hranioca obitelji koze bilke, a dokaz da ne pada kruška daleko od stabla je, bepo Buljan. istu stvar nastavlja u Makarskoj gdje prodaje mornar d o o Josipu gucicu za judine škude i ostavlja sirotinju na ulici , za poslovni prostor na rivi on je proda poduzeće od kojeg su živjeli većina građana Makarske pa kako zločini ne zastarijevaju nadajmo se da ce završit u przunu .
Molimo svjedoke događaja koji znaju nešto o ovom smaknuću da prijave na državno odvjetništvo pa da se pokrene istraga , jer cili grad priča o kozi a nitko nista ne poduzima , zločin ne zastarijeva isto tako neka komentiraju ako ne žele prijavit naći ce se neko i za prijavit isto vazi i za bepa Buljana i mornar ,u cilju istrage svaka pojedinost je važna .
Gdje je zavrsila koža od drage nam koze bilke
U.GRABUUANTEMARKOVA
Navodno su kožu odnili Lalićevom didu kožarašu iz moče u g. Tučepima odakle su svi četnici Lalici i bušelici
Partizani napravili ocevi,kucekovic prinio kožu na vjestacenje,sve bilo na povjerenje ,kada ih je krenulo kradja s povjerenjem do danas nisu stali.Msko ih je al su dobro radporedjeni Buljanu- uhljebi HDZa i SDPa.