Projekcijom novog filma Nenada Puhovskog “Generacija ’68” u Vatrogasnom domu u Makarskoj je završeno treće izdanje programa Grad bez kina makarske udruge Dokuma.
Niti kiša nije sprječila lokalne filmofile da dođu na projekciju koju je slijedilo višesatno druženje uz angažiranu raspravu o filmu. Od organizatora doznajemo kako je “Generacija ’68” srušila svojevrsni ‘rekord u duljini post festumske analize’ koji je do sada držao također Factumov film “Goli”, a radilo se o jubilarnom stotom dokumentarcu koji su prikazali u Makarskoj. Publika je sjajno reagirala na “Genarciju ’68” kao i na film “Dum spiro spero” Pere Kvesića prikazan dan ranije. Kvesićev je film uz smijeh izvukao i suze kod Makarana, bez otkrivanja previše detalja možemo reći da su suze izazvane sudbinom istinske zvijezde filma. Iznimno pozitivne riječi o filmu su imali i Helen i Henry Midlehall, inače protagonisti filma “Britanci u Makarskoj” udruge Dokuma koji je prikazan kao uvodna projekcija pred Kvesićev film, a uživanje u “Dum spiro spero” im je omogućio Factum koji je osigurao engleske titlove za posebne goste domaćina. Dodatna zanimljivost je bila i mala ceremonija dodijeljivanja plakete dizajnerice Tine Divić za prvog počasnog člana Udruge Dokuma, koja je uručena ‘ocu imena Dokuma’ Josipu Škrabiću. Gošća posljednjeg vikenda Grada bez kina je bila Tamara Babun, izvršna producentica oba Factumentarca, koja je filmove predstavila publici te u Zagreb nosi brojne impresije makarske publike. Summa sumarum trećeg izdanja programa Grad bez kina su 20 prikazanih filmova uz prosječnu ispunjenost dvorane iznad 90% te definitivna potvrda kako Makarska posjeduje publiku željnu sedme umjetnosti koja zaslužuje da joj se u što bližoj budućnosti vrati mogućnost uživanja u filmu u pravoj kino dvorani s aktivnom distribucijom. Činjenica kako u velikom broju posjećuju projekcije dokumentarnih filmova, koji su daleko od mainstream i komercijalnih naslova kakvi privlače još širu publiku, govori za sebe. Organizatori su ponovili da je projekt Grad bez kina od početka zamišljen na način da će trajati dok njegovo ime ne postane ‘nepotrebno’ te Makarska dobije kino koje svaki grad treba, ali dok se to ne dogodi žele nastaviti sa programom jer makarska publika to zaslužuje.
Mladi makarski filmaši podlegli su općem spinu u gradu kako bi netko “nebesk” trebao Makarskoj podariti kino. Pa što svoje sponzore u esdepeovoj vlasti ne upitaju u što su u 3,5 godine vlasti stukli 35.000.000€ trideset pet milijuna eura. Od tolike hrpe love nisu bili u stanju izdvojit 2-3 mi”ijuna eura u gradsko kino, koje nikada ni u komunizmu nisu izgradili, nego oduzeli, pa ga nisu bili u stanju u 50 godina niti piturat. Neka ponovo biraju kondukters