Danas se Hrvatska nalazi u gotovo beizlaznoj situaciji, gdje se davno izgubila nada u politiku i njene aktere. Uza sve to Hrvatska ima pravu malu predstavu i cirkus na političkoj sceni koju trenutno od ljudskog gnjeva spašava samo Europsko prvenstvo u Francuskoj.
Potraćeno je dragocjeno vrijeme, novac, a i volja u nepovrat. Trenutna politička kriza traje praktički od kada je Državno izborno povjerenstvo objavilo rezultate parlamentarnih izbora. Tada se uz dvije najveće hrvatske strane pojavio i MOST, ekipa navodno nezavisnih političara, jako uspješnih i djelotvornih u svojim lokalnim samoupravama. To je ekipa kojoj nisu uspjeli oni koji su to žarko željeli, naći ni jednu mrlju u karijerama. Pomak se dogodio ili anomalija kako su to neki nazvali na političkoj sceni da skupina ljudi, „manjina“ zahtjeva reforme i praktički ucjenjuje stranke kao potencijalne udavače jer bez MOST-a nema vlasti. Već se tu pokazalo kako funkcioniraju HDZ i SDP njeni članovi, od ucjenjivanja, nuđenja i lobiranja pojedinih ljudi, što je i dovelo SDP da ostane bez vlasti. No narod brzo zaboravlja metode politike i ponovno se nada da su stvari drugačije, ali nisu. Složena je koalicija izmežu MOST-a i Domoljubne koalicije na čelu s HDZ. Da je ta veza bila krhka i nepovezana bilo je vidljivo na samom početku uspostave Vlade RH. Čak je doveden šef vlade „sa strane“ koji bi donio ravnotežu i radio na reformama, nezahvaćen ikakvim podjelama koje tresu hrvatsko društvo. No ipak je doveden od nekoga i teško je bilo očekivati da će samostalno odlučivati i donositi odluke. Da tu nije bilo sreće vidjelo se i u davanju izjvaa koje su često bile kontradiktorne i oprečne, što je jasan dokaz nekompaktnosti vlade za radi i provedbu žarko željenih reformi. MOST-u nije uspjela uloga korektora političke vlasti i kontroliranja izvršne vlasti. Ali se svakako ispostavi kao pilot projekt koji će imati dugotrajne posljedice na političku vlast i političke elite u Hrvatskoj. I naravno tu je SDP koji poput razmaženog tatinog sina se nikako nije uspio pomiriti sa gubitkom vlasti, te je na razne načine blokirao i opstruirao rad vlade, Sabora i njegovih odbora, tj. funkcioniranje države. No HDZ im je ponovno pomogao, jer ipak ne može HDZ , tj. pojedinci, protiv sebe i brzo su isplivale radnje i stvari koji se kose sa nacionalnim interesima i zakonima RH. HDZ-u je pružena prilika života u smislu gdje se MOST predstavio kao reformska skupina ljudi koji su, eto, moralni i pošteni, da naprave nešto za Hrvatsku u važnim trenutcima, a tu je izabrao HDZ da sudjeluje s njima ka napretku države. Jer ipak HDZ i SDP su stranke za koje građani nemaju povjerenje u bolje sutra. Prilika je bila maknuti se od svojih malih interesa, taštine i pokazati ljudima da je stranka koja želi državi i narodu dobro i napredak, jer kako oni za sebe uvijek govore da je to stranka za velike stvari i da je HDZ uvijek bio tu kad ih je Hrvatska trebala, od osnutka i osamostaljena, do ulaska u NATO i EU. I onda se od velikih domoljuba pojavljuju afere poput Ina – Mol gdje se nije branio nacionalni interes u okviru jedne osobe (Karamarko), nego veliki kriminal. Tako cijela stranka i cijela država postaje taoc jedne osobe koja se kune u nevinost. U HDZ-u postoji puno pametnih i dobroćudnih ljudi u svoja djela, ali ne mogu doći do izražaja u stranci koja je uređena partijski. Narodu ova nedavna predstava najbolje dočarava taštinu, želju za moći političke elite. A automatski i svrhu njihovog bavljenja politikom. Tako je narod već godinama talac dvije najveće političke starnke u Hrvatskoj, te izrazite manjine koja kontrolira svaki aspekt vlasti i življenja u državi. Koliko su isti i koliko su u jednom trenutku prestrašili MOST-a kao treće opcije pokazuju i izjave iz obje stranke koje govore o ujedinjenju HDZ i SDP što bi praktički uz ovaj izborni sustav dovelo do jednopartijske vlasti koje sigurno priželjkuju oni koji vladaju državom još iz prošlog totalitarizma. Narod se zabavlja raznoraznim nametnutim temama i pričama. Narod je pasivan i ugušen od strane političke elite. Narod će i dalje biti talac političke elite koja je u Hrvatskoj brojčano gledajući manjina, sve dok se reformira društvo, zakoni koji uređuju državu. Jer zasad je model takav da održava dvije stranke na vlasti i štiti tranzicijske profitere kojima institucije i država (narod) ne mogu ništa.
