Mateo Topić, 18-godišnjak iz Svetog Kaje, leži u krevetu i oporavlja se od niza ozljeda koje je, kako nam kaže, zadobio od djelatnika Druge policijske postaje u Splitu u kojoj je proveo cijelu nedjelju.
Doktor mu je dijagnosticirao puknuće bubnjića, veliki rez iznad sljepoočnice, ozljedu koljena i lijevog lakta, a na tijelu ima niz rana kao posljedice valjanja po podu dok se zavezan prevrtao uzmičući od policijskih batina. On je s prijateljem Josipom Režićem izišao oko 5.30 ujutro iz jednog kafića na Bačvicama i umjesto da završi kod svoje kuće, završio je na policiji. – Išli smo do Josipova automobila, kada je na nas naletio neki narkoman u dobi od dvadesetak godina.Čovjeka nisam znao, niti znam zašto me je iz čista mira udario. Ja sam mu taj udarac vratio i mladić je nakon što je završio na podu, ustao i nekamo otišao u noć. No, par minuta nakon toga mene i prijatelja salijeće šest policajaca koji su došli u dvije policijske škode i prilaze mi kao da sam ubio čovjeka, a ne kao da sam se potukao – počinje svoju priču Mateo.
Bijeg iz škode
– Pitao sam ih zašto me privode, i kada mi nisu odgovorili nego su me nasilno uveli u policijski automobil, ja sam im pobjegao iz te škode. No nakon dva metra mi se ispriječila metalna ograda na koju sam se popeo. Sustigao me jedan policajac i moju desnu ruku koja je bila na ogradi je silovito nabijao na izvučene žice s ograde tako da na ruci imam dva šava. Sjeli su me nakon toga u auto i obećali da ću prave batine dobiti u policijskoj postaji kad dođemo. Tog policajca što me nabijao na ogradu pronašao sam na fejsu i znam mu ime i prezime – govori Mateo koji prepričava scene iz horor filmova. – Kad su me doveli u veliku policijsku sobu, održali su obećanje. Najprije je jedan policajac stavio rukavice koje nose interventi policajci i tako zavezanog me svom snagom udario u glavu. Kada sam pao na pod, nastavio me je udarati po glavi više od desetak puta, nešto kao Minotaur našeg Mirka Filipovića, nakon čega gubim svijest. Drugi policajac mi skida lisičine i kaže da će napraviti alkotest, a ja sam im na to odgovorio da ću alkotest napraviti tek ako oni to učine, jer trijezani i normalni ljudi ne bi radili to što oni meni rade. Tada mi drugi policajac zavrće lijevu ruku počevši mi je lomiti u laktu. Pustio je ruku tek kad se čulo krckanje. Od boli završavam na podu, a onda me taj crni policajac nastavlja i na podu udarati nogama. U jednosatnom premlaćivanju izgubio sam oko litru krvi i u znak protesta sam nosem punim krvi prelazio preko klupa, jer mi nisu dali ni papir da se obrišem. Kada su vidjeli što su napravili, i da sam na trenutke totalno gubio svijest, pozvali su Hitnu pomoć, a žena koja je došla s Hitne im je rekla:”Pa vi niste stvarno normalni.”
Nestale kune
Na snimanju sam izgubio ključeve motocikla, a kada su me vratili u postaju, pitao sam ih gdje je mojih 1700 kuna koje sam imao u džepu prije negoli su me počeli tući. Nekih dijelova dana se ne sjećam. Ne sjećam se kako sam otišao s Hitne, ne sjećam se kako su me vratili u postaju. Sjećam se samo da su mi stavili glavu na neki predmet ili tako nešto da me fotografiraju. Valjda za njihovu arhivu. Držali se me tako u policiji do 19 sati, morao sam davati dvije izjave. i to policijskom službeniku i psihologu, a dozvolili su mi da mi majka Željka popodne donese ćevape jer sam umirao od gladi. Kada sam u 19 sati puštan kući vratili su mi naciknuti mobitel koji je pukao na ekranu i osobnu, ali ne i 1700 kuna koje sam imao kod sebe. Ja znam da policija korisit silu kada je policajcima ili građanima a život ugrožen i kada se netko opire. A kakav sam ja otpor pružao u Drugoj policijskoj postaji kada su me gotovo sat vremena tukli? – pita se Mateo čija obitelj je angažirala odvjetnika Željka Gulišiju. (Slobodna Dalmacija)
