Vidiš sinko da nam ekonomija u Makarskoj propada, a pravda cvita…

Mare, stiga je mali iz Splita, aj’ ti vidi jel on normalan, ja sam s njim priča ,ne čini mi se čist u glavi,  veli Stipan…

Ma šta govoriš moj Stipane, idem ja s njim popričati, veli Mare.
Sinko moj šta si ćaći reka da tvrdi da nisi dobar, pita Mare sina Zorana.
Majko bio sam danas na fakultetu, bilo predavanje iz međunarodne privrede, profesor održao predavanje, ja slušao, došao kući i velim ćaći kako je bilo, a on veli da sam ja lud, da nisam dobar u glavi, revoltirano će Zoran.
Pa šta je nesritni profesor reka, pita Mare.
Profesor tvrdi da trgovanje zahtjeva slobodu međunarodne razmjene,  bez postojanja bilo kakvih ograničenja i zabrana. Ja velim ćaći da kako su Hercegovci došli trgovati, međunarodno razmjenjivati u Makarskoj, HDZ im dozvolio i eto danas imamo to šta imamo, pojašnjava Zoran.
A šta imamo sinko, pita Mare sina.
Imamo tiskovnu HDZ-a, u kojoj tvrde “da je grad poštivao Sporazum, Lučićeva Aqua Alfa ne bi sada potraživala 5 milijuna kuna”, veli Zoran.
Ma ko je to reka, pita Mare.
Reklo je to rukovodstvo HDZ-a Makarska jučer na tiskovnoj, evo vidi sliku.
Ma đava ti odnija rukovodstvo s Glibotom, Bebekom, Lelasom i ovim Buljanovim unukom, veli Mare i sva uzbuđena drži predavanje sinu… Ma znaš li ti moj Zorane, što je Metalplastka, e ako ne znaš lipo ću ti reć. Tamo je ovaj Glibota bio funkcioner, a da ti ne kažem šta je radio i kako mu je preduzeće završilo, ovaj Buljanov unuk, bolje da ti ne pričam o međunarodnoj razmjeni njegova ćaće Kliše, cigara i kave od preduzeća Primorje, o njegovoj razmjeni prostitutki na Kupresu u Zelićevoj kući, o didu Buljanu i Kovačevićevoj kozi Bilki mogla bi ti napisati memoare, oženija se iz Hercegovine i sada on priča o Sporazumu, gradu i Lučiću. Dite moje pusti ti te teorije s fakulteta i makarsku praksu, to ti nema veze. Evo i ćaću si izludija mene moli da s tobom popričam i vidim da li si dobar, zabrinuto će Mare.
Dobro majko šta ćeš reći ćaći, jesam dobar ili lud, zbunjeno će Zoran.
Ma dite moje, reći ću ja ćaći kako je, a to je da su te ti profesori pogrešno svitovali oko  trgovanja, koje zahtjeva slobodu međunarodne razmjene, veli Mare.
Dobro majko, a šta ćeš ćaći reć za tiskovnu HDZ-a?, pita naivno Zoran.
I to ću reć’ kako je, odgovara Mare.
A kako je?, pita Zoran.
E to ti je sinko kriminal, da nije kriminal ti bi lipo ima stipendiju i dom, a vako ništa od toga, zato što grad triba napraviti rebalans da bi platija troškove sudski postupaka koje vode zadarski odvjetnici za grad Makarska, razvezala se Mare.
Dobro majko, al’ šta bi ti napravila da si na njihovom mistu?, pita Zoran.
Šta bi napravila, pa znaš ti da naš grad ima dvanaest  diplomiranih pravnika?, značajno će Mare razgoračivši oči na Zorana.
Znam, neuvjerljivo će Zoran stavljajući ruke u džep i sliježući ramenima.
A da li znaš da svaki pravnik ima plaću bruto od 20.000 kuna, mjesečno ti samo za pravnike grad izdvaja za plaće 240.000 kuna, a godišnje 2.880.000 kuna ili da ti majka privede to ti je dva milijuna osamsto osamdeset tisuća kuna, zbraja Mare.
Ma nemogu virovat,  začuđeno će Zoran.
Jesam ti lipo rekla da studiraš pravo, a ne ekonomiju! Vidiš sinko da nam ekonomija propada, a pravda cvijeta, podučava Mare svoga Zorana.
Vidim majko, ispod glasa kroz zube protisne Zoran.
Onda sinko razmisli i lipo promini fakultet, đava ti odnija ekonomiju i  slobodnu trgovinu, ljutito će Mare.
Pita Stipan Maru, je li provjerila, je li normalan sin.
Jesam i nije normalan ako ne promine fakultet, iz sveg glasa će Mare.
Kakav fakultet , šta će minjat?, viče s druge strane kuće Stipan.
Rekla sam mu da studira pravo u Splitu, vidiš u našoj općini dvanest pravnika, a za nji radi Ingrid!, dere se Mare iz petnih žila.
Ma kakva sad Ingrid moja Mare?, neupućeno će Stipan.
Ma Stipane ona iz Zadra šta je otišla u Ustavni sud, šta je rekla u Bruxellesu “Pipl mast trast as”, sad ti njen odvjetnički ured iz Zadra bere pare od naših općinara, milijune, pomalo će iznervirano Mare.
A ta. Čuo sam ja da je nju Bajić trasno, a Milanović i SDP  instalirali u Ustavni sud, veli Stipan.
Rekla sam ja malom Zoranu da to nema nikakve veze s predavanjima o slobodnoj trgovini, pomirljivim će tonom Mare.
Ma kakva slobodna, to je partijska trgovina moja Mare. Mali nije učija da se monopoli javljaju kao posljedica koncentracije i centralizacije kapitala. Kod nas je centralni komitet davno centralizira prirodne monopole u politici, koji se nazivaju faktičkim. Tako da mi danas faktički imamo dvanest dipolmirani pravnika na koje trošimo godišnje  milijune a  koji su nesposobni, a s druge strane faktički imamo ovu flundru iz  SDP-a koja je instalirana u Ustavni sud, koja preko odvjetničkog ureda bere milijune iz Makarske. Pitanje je moja Mare kako će završiti spor oko one zemlje šta je ukra oni Šošić, koji potražuje 18 milijuna kuna od grada, a grad zastupa ova Ingrid ,a Ingrid je prijateljica ove iz ŽDO Split, Lendi, koja je Šošićeva dugogodišnja flundra, razbacuje se Stipan svojim saznanjima.
Ma šta mi to govoriš moj Stipane, pa ako i to izgubimo onda naš Zoran neće do stipendije od grada, zabrninuto će Mare.
Ma kakve stipendije, ide novi proračun, novi rebalans i isplata Šošiću od SDP-a 18 milijuna kuna s kamatama, naš je grad već u HDZ ovoj dubiozi od 128 milijuna kuna, šta nam znači još 30 milijuna SDP ove dubioze koje nam servira Bilić, Ingrid, Lendi i Šošić. A sićaš li se ti moja Mare da je taj Šošić financira Lelase i Lalićevu listu, bio slogan na hotelu Miramare  „S ovom dosta!“, pita Stipan.
Sićam moj Stipane, samo kakve to veze ima s trgovinom međunarodne razmjene i ekonomijom?, čudi se sada Mare.
Ima  ima, sve je to tekovina naše antifašističke revolucije, pretvorbe i privatizacije,  mudro će Stipan Mari. Nego Mare kad naš Zoran prelazi u pravnike?