Kada privatni interes zamijeni opći…

Na projektu Žičara-Biokovo, koji je iniciran za vrijeme bivše komunističke vladavine, određeni politički čimbenici odlučili su izraditi studiju preko Sarajevskog instituta, tako da su 27. listopada 1982. godine, nadležna tijela vlasti donjela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o prijenosu u Društveno vlasništvo građevinsko zemljište na području grada Makarska.

Predmetno zemljište po izrađenim studijama namijenjeno je  kao polazište žičare. Općinski sud Makarska, Odjel za zemljišne knjige 1999. godine donio je Rješenje o uknjižbi prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist; Jakša Medić, Hrvoje Urlić, Juroslav Buljubašić, Ljiljana Matić i August Alač, svo po 1/5 udjela. Rješenje je potpisala sutkinja Suzana Alač. U međuvremenu je došlo do niza sudskih sporova oko vlasništva na predmetnom zemljištu, polazišta žičare. Bilo je i kaznenih prijava koje su odbačene protiv pojedinaca uz obrazloženje nadležnih institucija da Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, kao posebno državno odvjetništvo progoni počinitelje kaznenih djela iz članka 21. Zakona o USKOK-u i nije ovlašten nadzirati i kontrolirati odluke suda ili drugih državnih tijela, jer je njihova kontrola osigurana u postupku odlučivanja po pravnim ljekovima, a svako drugo uplitanje u rad suda ili drugih tijela je nedopustiv utjecaj pri odlučivanju u konkretnom predmetu….??? Svakako bilo bi interesantno analizirati i naslovnicu Makarske Kronike broja 417. s naslovom ”Otvoreni rat zbog 20 tisuća kvadrata na Glavici,tvrtku Augusta Alača posjetio USKOK”. Tekst „Tko je uklizao pravnoj državi i jesmo li mi Aboriđani“, navodeći u tekstu da su Aboriđani  nesporni vlasnici Glavice i to upisani zemljišnoknjižni vlasnici Glavice od 1984. godine neprekidno do danas. Ključni dokument oko zemljišta na Glavici je oporuka Aleksandra Diane od 19. kolovoza 1938. godine. Ona počinje sa tekstom „Hvaljen Isus i Marija“, ona je dokaz da osoba koja je prodala zemljište makarskim moćnicima za 1m2 -15 DM nije mogla biti predmet ostavine niti vlasnik, a na kraju niti prodavatelj. Olma d.d. je došla u posjed dokumenta Općinskog suda Makarska- Rješenja br. Z -1095/98., koje je donijela sutkinja Suzana Alač. Osoba poznata u makarskom podzemlju kao žena bez valjanih papira (lažirala dokumentaciju temeljem koje je postala sudac). Tako danas imamo primjere: Prostorno planaska dokumentacija za Glavicu u suprotnosti je sa planovima koji su bili na snazi prilikom provođenja eksproprijacija i nacionalizacija. Određeni predstavnici političkih kasti ciljano su mjenjali Prostorni plan, a naknadno su donošenjem UPU-a i DPU-a , pogodovali svojim kriminalnim partnerima, te stekli enormnu materijalnu dobit. Dakle, oni su organizirali imenovanje sudaca s lažiranim diplomama, zatim imenovanje voditelja županijskih odjela urbanizma, utjecali, planirali, usvojili  Prostorni plan, Ubanistički plan, detaljni plan, sve o trošku građana kao poreznih obveznika. Mijenjanjem namjene zemljišta, primjerice na Glavici, koja su bila izuzeta temeljem općeg interesa, za gradnju žičare, vrtića i stambenih zgrada, napravili su štetu građanima, a realizirali dobit sebi i svojim poduzećima. Planirana je bila i gradnja vodovoda, kanalizacije, puteva, elektro vodova na predjelu Glavice. Dakle izvlaštenja, eksproprijacije su donešene prisilno zakonski, regularno, aktom vlasti zbog općeg javnog interesa. Zemljišta koja ju bila predmet Eksproprijacije u Makarskoj postala su plijen određenih predstavnika političkih kasti. Igrokaz u promjeni vlasništva atraktivnih zemljišta u Makarskoj za vrijeme moderne Hrvatske države može se okarakterizirati kao kriminal pojedinaca uz pomoć predstavnika političkih stranaka-kasti , koji koristeći svoje pozicije (gradonačelnika, vijećnika itd.) na vlasti trguju svojim utjecajem  nezakonito mjenjajući činjenična stanja i namjene zemljišta. Zakon o eksproprijaciji izričito navodi postojanje općeg interesa, tako primjerice zemljište koje je bilo predmet Eksproprijacije na predjelu Glavice izuzeto je  radi postojanja općeg interesa izgradnje polazišta žičare za vrtić i gradnju stambenih zgrada (Solitera). Rješenja o svim Eksproprijacijama i nacionalizacijama uredno su pohranjena u zemljišnim knjigama suda (neka su nestala kao što su nestali spisi krađe novca iz poduzeća Osejava d.o.o. i Hotela Zlopaša…?!). Imenovanjem pojedinih makarskih sudaca i predsjednika suda bez zakonite dokumentacije, za posljedicu ima nezakonita enormna bogaćenja pojedinaca uz pomoć predstavnika makarskih političkih kasti. Da li u gradskoj pravnoj službi postoji pravnik koji bi znao prokomentirati povijesni izvadak zemljišta  Solitera S-5., što je bilo predmet eksproprijacije, da li je HDZ ov gradonačelnik zakonski mogao izuzeti dio zemljišta Solitera S-5 i preprodati jednom poduzeću koji je javno kazao kako je zemljište kupio 2007. godine od ljudi, obitelji Puharić i Letica, kojima je izvršen povrat nacionalizirane imovine. Dakle, tvrtka tog poduzetnika  je kupila denacionaliziranu imovinu uredno isplativši sve vlasnike, a temeljem sudske presude iz prosinca 2007. vlasništvo nad tom zemljom je i sudskom presudom utvrđeno! Analizom dokumentacije kada vidimo da je lokalni medij radi uvjeravanje javnosti objavio: Presudu suda, Ugovor o kupoprodaji i izvod iz katastarskog plana, sve postaje sumnjivo detaljima koji paraju oči čitatelja. Prvi detalj koji je bitan datira od 27. listopada 1982. godine, prijenos vlasništva u Društveno vlasništvo (provedene Eksproprijacije i Nacioanlizacije), drugi detalj Modus operandi – knjiženja polazišta žičare ( kriminal tajkunčića uz pomoć institucija), treći detalj Kupoprodajni ugovor od 16.03.2007. godine, koji je potpisan prije nego su vlasnici postali vlasnici temeljem Presude zbog Ogluhe Općinskog suda Makarska, koja je donešena s danom  06. studeni 2007. godine (dakle netko je planirao unaprijed povrat i knjiženja) . Na kraju Izvod iz karastarskoga plana iz kojega je razvidno da je zgradi – Soliteru S-5 izuzeta površina koja je bila predmet Eksproprijacije- Nacionalizacije (okoliš zgrade,parking površine koje i novi Zakon nalaže da svaki stan mora imati parking i garažno mjesto. Grad Makarska  je reagirao u cilju zaštite svoje imovine jer je bez obzira na zemljišno-knjižni upis trećih osoba, od kojih je ovaj poduzetnik kupio predmetno zemljište, Grad je putem priopćenja istaknuo; Grad Makarska jedini i isključivi stvarni i izvanknjižni vlasnik navedene nekretnine. Naime, osobama koje su upisane na spornom zemljištu predmetna nekretnina oduzeta je Rješenjem o eksproprijaciji iz 1976. radi izgradnje parkirališta i rješavanja kolnih prometnica te je istima plaćena naknada. Dakle, iako su isti, odnosno njihovi pravni prednici, upisani kao zemljišno-knjižni vlasnici, nemaju nikakva stvarna niti bilo koja druga prava na predmetnoj nekretnini, jer im je ista eksproprirana, oduzeta iz posjeda i privedena namjeni.