Turizam u Hrvatskoj je jako važan kako za državu tako i za narod. No koliko ovisimo o njemu govori i sam udio u proračunu RH koji bez njega praktički pada u vodu tj. u bankrot.
Jer u većim zemljama turističkim velesilama, turizam i zarada od njega služi za dodatno bogatstvo u proračunu, a svakako ne kao jedan od temeljnih stupova samog proračuna. No, koliko je hrvatski i lokalni turizam održiv i koliko se u njega ulaže u istom tom smislu? Perjanice hrvatskog turizma su Dubrovnik, Hvar i Opatija, što i nije čudno s obzirom na njihov višedesetljetni turizam i bogatu tradiciju. Kao i dobre vizije i strategije turističkog razvitka koji isti ti gradovi provode. Šibenik je napravio velik iskorak u ponudi gdje se dugi niz godina borio sa svojim sivilom postindustrijskog grada na moru. Split nikako ne iskorištava svoje potencijale koji su bitno različiti od „standardnih“ gradova i njihovih ponuda na Jadranu, prije svega u Dalmaciji. No gdje je tu Zadar i koja je njegova uloga i značaj, a još važnije koja je njegova strategija turizma u gradu, ponuda i budućnost? Zadar kao važno prometno, povijesno, kulturno i trgovinsko čvorište u Hrvatskoj svakako dosta važno za turizam u Hrvata, kao i što je jako puno napravio u tom smislu iz jedne faze postratnog-industrijskog- vojnog grada. No u skladu svojih potencijala i mogućnosti zasigurno može više i bolje. Trenutno stanje turizma u Zadru je takvo da se provodi turbo turizam koji je odavno imao prakse i odjeka u Španjolskoj pa se pokazalo koliko je dobar za budućnost. Sagrađena su cijela nova naselja apartmana, u gradu se gradi i otvara mnoštvo hostela, fast food-a,… Nema nekakvih većih kontinuiniranih događaja i manifestacija. Iako moram napomenuti da određeni postoje i da se počelo davati značaju takvom djelu ponude, no još je to premalo što Zadar može pružiti. Problem parkirališta i parkirališnih kapaciteta ljeti, iako to nije samo problem Zadar na Jadranu koji je čak i u dobroj poziciju usporedno s drugim gradovima.
Vizija koju imaju gradski oci je fantastična, postati mali Monte Carlo Mediterana i Jadrana . Ali koliko je realna i koliko se nju shvaća i na njoj radi? Takav koncept turizma podrazumijeva elitniji turizam i raznolikiju ponudu. Također takav koncept strategije razvoja grada zahtjeva povezanost u turističkom, gospodarskom smislu sa zaleđem grada, ponajprije kroz smještajne kapacitete seoskog turizma i najvažnije poljoprivrede koje u spomenutom zaleđu praktično ne postoji. Ono što postoji je minorno i zanemarujuće kakav je potencijal i mogućnost simbioze Zadra i Ravnih kotara kroz turizam. Takav koncept i u samom gradu je praktično neostvariv jer trenutno stanje turističke ponude i samog sustava turizma odgovara masovnom- turbo turizmu koji u mnogim segmentima isključuje želje i viziju gradskih oca za razvoj turizma u Zadru. Također ponuda je jako slična sa ostalim gradovima u Hrvatskoj, krenuvši od gastronomije gdje je ponuda svugdje 90% slična i nema tradicionalne kuhinje Zadra i okolice, od toga da jedan kasino u tilu navedenog Monte Carla ne postoji niti blizu, a vjerujte da za njim postoji i te kakva potražnja. Alternativni život grada je na niskim razinama jer ne zaboravimo da dolaze turisti raznih potražnji i godina. U prilog tomu govori jedna činjenica da centar grada tj. Poluotok živi punim plućima samo ljeti. Zimi je praktično poluprazan i mrtav. Posebice ako shvatimo da ukoliko izuzmemo studente kojih je nemali broju u Zadru, da je grad skroz prazan. Kao i što slabo koristimo potencijal studentskog grada što bi potencijalno samo za turizam značilo veliku promociju grada na međunarodnom tržištu turizma. A da ne govorim o neiskorištenosti intelekta studenata koji to svakako jesu.
Dok je Zadar imao i te kako jaku i utjecajnu alternativnu scenu u Hrvatskoj, od glazbe, umjetnosti,… Tu nailazimo na jedan problem kroz pitanje, koliko su sami građana i vlast Grada Zadra spremni biti svjetski kozmopolitski grad? Za jedan turizam koji je održiv i nije ograničen na ljetnu sezonu?
