Župane Ževrnja, stidite li se Dječjeg sela?

Svaka Vlada Republike Hrvatske donese Uredbu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja. Vlade RH svaki put nakon preuzimanja Banskih dvora rade primopredaju projekata između SDP-HDZ lidera.

Građani potom godinama slušaju price o reformi zdravstva i školstva, što čini 70% proračuna RH. Župani na županijskim razinama također donose razne Odluke, potiču sve što se poticati medijski može, kako bi opravdali svoje postojanje. Specijalne ustanove, bolnice , škole, preživljavaju o skrbi župana. Makarska kao uzor ima Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju Biokovka, kojom ravna kadar SDP-HDZ. Druga Specijalna ustanova koja može poslužiti kao prijedlog optimalnog terapijskog pristupa HDZ-ovog župana Zlatka ževrnje je Dječije selo. Ustanova se katastarski nalazi u općini Baška Voda, Upravno vijeće te ustanove čine političari. Okruženje oko ustanove, bolnice Dječje selo očito nije sigurno niti stabilno. Devastirani prostor u vlasništvu županije tako stoji punih 20 godina. Lokacija se nalazi prvi red uz more, s zgradama i popratnim sadržajima, koji su služili za liječenje u bivšoj državi. Postavlja se pitanje koliko je bilo potrebno terapijskoga rada HDZ-ovih župana sve do aktualnog Ževrnje da osmisli neki projekat koji bi zaposlio određeni broj mladih ljudi ili ne daj Bože razvojačenih branitelja. Da li je potrebno da župan Ževrnja razriješi dugo prisutne psihičke probleme lokalnog šerifa načelnika Baške Vode?! Koji očito godinama vlada i razara, razvoj specijalne ustanove, Bolnice Dječije Selo ,koja je vlasništvo županije. Preživljavanje običnoga Hrvata svakodnevnica je danas 2017. godine. Krize koje se pojavljuju, potresaju cijelu Hrvatsku. Trenutna kriza koncerna Agrokor, dira se direktno 60.000 zaposlenih radnika. Naslovnice najutjecajnijih tiskovina , pišu kako više ni Todorić ne odlučuje sam! Sjećamo se koncerna Pevec, ni on nije odlučivao sam. Bio je dužan, nije imao priliku vratiti dug, strani invenstitori-kreditori, dobavljači pobrinuli su se da Pevec promijeni vlasničke strukture, uz pomoć hrvatskoga pravosuđa i medija. Upitna je sudbina djelatnika poduzeća koji su vezani za koncern Agrokor. Rat, velikosrpska agresija, izazvao je stresogeni odgovor hrvatskoga puka. Stresogeni odgovor nije ništa drugo do reakcije pojedinaca na ratnu traumu, danas trauma gubitka posla, kreditnog zaduženja, preživljavanja. Hrvati kao pokusni kunići kontinuirano su izloženi raznim traumatskim iskustvima, psihičkog funkcioniranja. Ratne posljedice, ratni gubitci kalkulacija su političkih kasti SDP-HDZ, kroz novčane gubitke, pretvorbe i privatizacije, ratnih (materijalnih)  šteta. Prestankom rata patnje pojedinca nisu prestale, one su se usložnjavale, paralelno s usložnjavanjem društvenih odnosa. Blokirani gospodarski razvitak i nepostojanje političke inicijative za rješavanjem integralne skrbi za široku mladu populaciju, za braniteljsku populaciju dovela je društvo – mladu Hrvatsku  državu do demografskog i ekonomskog kolapsa. Gospodarski aspekt, koji čini osnovu za preživljavanje, spriječavanja iseljavanja i poticanja razvoja mladih obitelji, političari i hrvatska politika ne razumiju. Njima su njihove titule, sinekure, stranke njihova garancija za preživljavanje. Mladi obrazovani Hrvati, s ovakvom politikom SDP-HDZ predodređeni su za iseljavanje. Državne institucije koje su pravni sljednik komunističkih institucija, nisu mijenjale kadrove, njihova teza o društvenom vlasništvu u njihovim glavama i danas dominira. Financijski te institucije nikada nisu podržale programe razvojačenih branitelja, mladih obrazovanih politički ne angažiranih osoba. Rješavanja stambenih pitanja mladih do danas je tabu tema političkih kasti SDP-HDZ. Socijalna davanja razvojačenih branitelja ovise o političkom angažmanu, kao u Sjevernoj Koreji. Provođenje psihosocijalne pomoći mladih obitelji nepoznanica je danas u Hrvatskoj. Gubitkom radnih mjesta, gube se sva prava. Mladi svakodnevno dobiju nova traumatska iskustva koja im servira SDP ili HDZ. Mladi izloženi raznim  svakodnevnim traumama reagiraju strahom, bespomoćnošću ili užasavanjem. Promišljajući na nova traumatska iskustva , mladi  bježe u druge sredine, druge države , nekada i na druge kontinente. Intezitet trauma Hvata od 25 godina za posljedicu ima demografski slom. Građani svakodnevno imaju negativna iskustva kroz snove SDP-HDZ-a, namećući misli i sjećanje na komunizam. Izbjegavanje misli na SDP-HDZ, župana Ževrnju, Dječje selo, visokim stupnjem alijenacije, stanjem pojačane tjelesne pobuđenosti, nervoza, tjeskoba, snižen prag tolerancije, povišena agresivnost, paranoidnih poremećaja, alkoholizma, samo su jedan od simtoma , danas u životu hrvatskoga čovjeka u Dalmaciji…