U KK Zadar vlada kaotično a u Gradskoj upravi panično stanje. Klub je pod financijskom blokadom, igračima i radnoj zajednici nije isplaćeno 5 plaća, Boris Skroće je nestao, nitko ne zna gdje je, ne odgovora na pozive.
Gradonačelnik održava sastanke sa bivšim igračima, poduzetnicima i navijačima tražeći pomoć, a da pri tome ni sam ne zna kakvu pomoć i na koji način jer ne postoji niti ideja, a kamoli strategija riješavanja problema koji je krajnje eskalirao. Moja zloguka proročanstva da je klub postojao prije Borisa Skroće i Kasapa, ali neće nakon njih te da prva stvar koja će Branka Dukića dočekati kao gradonačelnika jest objava stečaja KK Zadar su nažalost pred ostvarenjem. Još prošle sezone bilo je jasno da s obzirom na financijske dubioze tamponiranje iz gradskog proračuna sa par milijuna kuna svakih nekoliko mjeseci, od blokade do blokade, više neće imati nikakvog učinka. Dug i dospjela potraživanja rastu. Za tamponiranje nam treba sve više novca za sve kraće vremenske periode. Besmisleno je da pročelnik Upravnog odjela za financije Ivan Mijolović u ime grada diže kredit, kao što namjerava, kako bi skinuo blokadu. Jer će morati dizati kredit za kreditom sa sve većim iznosima, a time neće ništa riješiti već će samo odgoditi ono neminovno. Ušli bi u opasno vrzino kolo indentično onome u koje je ušao KK Zadar kada se prezaduživao pa je od travnja 2007. godine do rujna 2010. godine samo kod OTP banke podignuto 6 kredita. Ne možemo si to priuštiti, riskiramo bankrot grada. Deficit gradskog proračuna je preko 80 milijuna kuna, a najvećim dijelom i zbog toga što je grad preuzeo na sebe otplaćivanje duga KK Zadar prema OTP banci od 60 milijuna kuna. Previše se čekalo i melo pod tepih, vrijeme je da sa tim prestanemo. Nema bogatih investitora i kupaca niti će ih biti, oni kupuju klubove u Premiershipu i NBA-ju, a ne po Hrvatskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj. Ima samo onih koji će zarađivati na našoj gluposti kao što je tvrtka KPMG MANAGEMENT koja je svojevremeno neuspješno angažirana u svezi privatizacije kluba za nepoznat iznos. Što možemo i trebamo učiniti? Za odgovor na to pitanje vratiti ćemo se u prošlost. Dug kluba 2011. godine iznosio preko 100 milijuna kuna većinom prema bankama ( OTP, Erste, Hypo ). U tom trenutku jedina prava i ispravna odluka je bila da se KK Zadar fuzira sa KK Puntamikom koja je tada bio u A1 ligi i krene od 0 kao novi pravni subjekt, odnosno iz prve hrvatske lige.
Zašto to nije napravljeno?
Zato jer bi se uskomešala javnost i navijači, počela bi se postavljati pitanja kako se to dogodilo, tko je odgovoran… KK Zadar je 2003. godine osvojio Goodyear ligu i u tom trenutku dug je iznosio 8 milijuna kuna. Osam godina kasnije 2011. godine preko 100 milijuna kuna!? Jasno je da toliki dug u takvom vremenskom periodu nije nastao samo zbog upravljanja klubom u maniri lošeg gospodara. Svega je tu bilo. Kako bi se otupila oštrica javnosti kreće se u pretvorbu zatim predstečajnu nagodbu. Sasvim je svejedno da li je klub dužan 100 milijuna, 60 ili 30 u perspektivi ga prije ili kasnije čeka stečaj zbog spirale duga, njegovog eksponencijalnog uvećavanja. Pretvorbom i predstečajnom nagodbom nije se spašavao klub nego vlastite stražnjice, političke karijere, odugovlačilo se, amnestiralo od odgovornosti. Time se klub doveo u još goru situaciju jer je kao š.d.d postao obveznik plaćanja PDV-a i preživljavao je na aparatima 6 godina uz enormno naprezanje gradskog proračuna (otplaćivanje duga i tekuće financiranje). Izgubilo se 6 godina na preživljavanje i odgađanje neminovnog pri čemu su izgoreni deseci milijuna kuna gradskog novca umjesto da se provela katarza, taj novac iskoristio za novi početak i nadgradnju. Sada više nije riječ o spašavanju kluba jer je stečaj neizbježan već se radi o spašavanju zadarske košarke kojoj prijeti gašenje. Slamka spasa se ukazala u vidu KK Jazine Arbanasi koji se plasirao u A1 ligu. Moramo napraviti ono što smo trebali prije 6 godina. Fuzirati KK Zadar i KK Jazine Arbanasi, vrati se sa koncepta š.d.d pod kojim je nemoguće funkcionirati na koncept udruge građana. Rosteru KK Jazine Arbanasi treba priključiti mlađe igrače iz pogona KK Zadar te s domaćim snagama krenuti u novi početak. Imajući na umu ovaj koncept najavio sam kandidaturu za direktora KK Zadar, rekao sam da bezbolnih rješenja nema ali racionalnih ima. Po mom mišljenju ovo je jedino racionalno rješenje koje nema alternativu. Odnosno ima. Alternativa je da grad sanira dug kluba od preko 30 milijuna kuna s čime će pogoršati ionako loše stanje gradskih financija. Neće biti novca za porodiljne naknade, sufinanciranje vrtića, besplatne udžbenike,socijalno potrebite, ulaganja, infrastrukturne radove… I sve to kako bi klub generirao nove gubitke koje će opet trebati sanirati jer jedna sezona do sada je značila 10 -15 milijuna kuna izdataka ( s PDV-om bliže 15). Budimo realni tih novaca nemamo. Možemo igrati A1 ligu s domaćim igračima uz izdatke 2-3 milijuna kuna po sezoni dok ne ojačamo privredne aktivnosti. Ulažemo u potrošnju zaduživanjm. Izgradili smo dvoranu i bazen za 480 milijuna kuna. Njihovo održavanje grad košta 5 milijuna kuna godišnje. U dvorani sad neće imati tko igrati, a bazen od 50 metara smo mogli izgraditi u montažnom objektu bez tolikih poslovnih prostora koji zjape prazni za višestruko manju cijenu. Kaže Kalmeta moglo se ali onda ne bi izgledalo tako lijepo. Da smo taj silan novac koji ulažemo u potrošnju i vanjski sjaj utrošili na infrastrukturne projekte koji potiču rast,razvoj poput recimo mosta Turanj-Pašman te u otvaranje radnih mjesta ne bi nam se mladost raseljavala po bijelom svijetu… Da smo taj novac uložili u porodiljne naknade, besplatne udžbenike, snižavanje cijena vrtića ima li bi demografski boom… U jednom gradiću u Njemačkoj lokalna uprava osigurala je sredstva za izgradnju aerodroma. U jeku svjetske krize 2007. godine kako se to obično radi u Njemačkoj proveden je referendum među građanima o izgradnji tog aerodroma. Oni su na referendumu glasali protiv. Smatrali su da se taj novac u krizi može bolje iskoristiti, za poticanje privrede, očuvanje i otvaranje radnih mjesta. Kada smo prosvjedovali što se 2015. godine netom prije izbora za MO kupuju glasovi izgradnjom špine u Petrićima za 700 000 kuna jedan od pobornika špine reče nam da njega nije briga koliko to košta ako će i 5 milijuna kuna. Svojom nesavjesnošću uništavamo budućnost našeg grada, države, naše djece. Nisu nam drugi krivi, mi smo. Bez obzira na svjetonazor i političku opciju svi smo Zadrani, sjednimo za stol, uhvatimo se za isti štap i raspetljajmo ovaj gordijski čvor na jedini mogući način, ma koliko bolno to bilo.
Vijećnik u Županijskoj skupštini Zadarske županije
Marko Pupić-Bakrač
