Poštovana vijećnice Dragić,
Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Zadra, na postavljeno vijećničko pitanje na istu temu, potvrdno sam odgovorio da jesam ratni vojni invalid 20 % i to zbog ozljede koljena. Ne ističem to javno jer ima puno teže ranjenih, te se osjećam manje vrijednim u odnosu na njih.
Moji suborci su reagirali na Vaše pitanje jer su u pravu kada kažu da je Vaša namjera diskreditirati mene i prokazati kao lažnog invalida i na to se ne morate ljutiti, kao što se ni ja ne ljutim na Vaša slijedeća pitanja.
Dakle, 05. kolovoza 1995.g zaprimili smo poziv da je na predjelu Dulibe pokraj Tulovih greda vozilo veze nagazilo na tenkovsku minu. U vozilu je bilo četiri pripadnika Termita, od toga trojica lakše stradalih i jedan pripadnik teže. Ne moram Vam naglašavati da je toga dana situacija na prvoj crti bojišta bila izuzetno zahtjevna i teška. Pri dolasku na to mjesto pružili smo pomoć našem teško stradalom prijatelju. Uz put, niz vrh Dulibe, gdje se odvijala akcija spašavanja ranjenog suborca, bilo je i vozilo koje je gorjelo. Problem je bio taj što je vozilo bilo puno streljiva koje se nekontrolirano ispaljivalo u svim smjerovima, te je tom prilikom došlo i do moje ozljede koljena zbog moje loše procje terena i pada. Teško stradali branitelj, vojnim je helikopterom prevezen u KBC Rijeka i ovim putem, još jednom, iskreno zahvaljujem cijelom timu te posade koja je uvelike zaslužna da je moj prijatelj danas živ i ponosan građanin ovog grada, 100 % ratni invalid.
Prilikom ozljede koljena osjetio sam oštru bol, koja je trajala kratko uz otok. Mogu naglasiti da sam i završio akciju „Oluja“ bez izostanka. Nakon akcije javio sam se ortopedu te je liječenje bilo konzervativno. U daljnjem tijeku moje bolesti, da ne duljim, koljeno biva tako nestabilno da mi je ispadalo i pri plesu. Kad se i to dogodilo odlučio sam ga operirati. Učinjena je rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta uz resekciju većeg dijela medijalnog meniskusa i obrade hrskavice zgloba.
Od invalidnosti sam oslobođen dijelom poreza na dohodak, primam 114 kn invalidnine. Nisam još došao na red za kredit ili stan. Kao liječnik svojim prihodima sam mogao sam dignuti kredit i izgraditi kat obiteljske kuće u koji sam uselio prije osam mjeseci. Do tada sam živio s roditeljima.
Ratni put potpisan mi je od više zapovjednika, s obzirom da sam bio i u više postrojbi. Završni dio ratnog puta potpisan mi je od strane zapovjednika Ivice Arbanasa.
Prema ljudima koji su teško stradali, kao na primjer, moj prijatelj, osjećam se manje vrijednim, ali to ne znači da se stidim već sam ponosan na sve, pogotovo jer sam tada hodao uz divove našeg vremena.
S poštovanjem,
Gradonačelnik Grada Zadra,
Branko Dukić
