Stranka u osnivanju Spasimo Hrvatsku protivi se dolasku predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u službeni posjet Republici Hrvatskoj
Ne samo da se slažemo s izjavom bivšeg ministra vanjskih i europskih poslova Davora Ive Stiera kako je predsjednica Republike Hrvatske pozivom Vučiću da dođe u Zagreb na sebe preuzela veliki rizik, nego čvrsto smatramo da je u tom kontekstu predsjednica države donijela i vrlo lošu političku odluku, što nedvojbeno potvrđuje i javno neslaganje većine hrvatskih domoljuba u Hrvatskoj i iseljeništvu s dolaskom deklariranog zagovaratelja Velike Srbije u glavni grad Hrvatske, nastavlja se u priopćenju stranke u osnivanju “Spasimo Hrvatsku”, a koje objavljujemo u cijelosti.
Dužni smo, također, ukazati – na temelju povijesnih i za hrvatski narod gorkih iskustava, od osnivanja Londonskog odbora 1915., stvaranja velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918., atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu na vođu hrvatskog naroda Stjepana Radića 1928. i uspostave komunističke, ali i velikosrpske Jugoslavije 1945., pa sve do srbijanske vojne agresije na Hrvatsku 1991. i nastavka žestoke protuhrvatske politike iz Beograda nakon poraza Srbije u Domovinskom ratu – na to da hrvatski narod nema ama baš nikakvog razloga vjerovati da današnji srbijanski političari poput Aleksandra Vučića nemaju pretenzija na hrvatski teritorij. Kao što se vidi iz najnovijih poruka iz Beograda, Srbija i njezine današnje vođe nisu spremne ispričati se hrvatskom narodu za zločine iz vremena Domovinskog rata i platiti ratnu odštetu za golema razaranja koja su JNA i četničke paravojne postrojbe nanijele Hrvatskoj tijekom vojne agresije na Hrvatsku od 1991. do 1995.
Današnje srbijansko državno vodstvo na čelu s A. Vučićem predstavlja kontinuitet politike stvaranja Velike Srbije koja je proklamirana 1844. u Načertaniju Ilije Garašanina.
Nadalje, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović želimo skrenuti pozornost na uvodni članak u glasilu HSS-a Narodni val (5. 7. 1928.), koji nakon pokolja hrvatskih narodnih zastupnika u Beogradu donosi sljedeći zaključak: «S ubojicama se ne pregovara… Kome su ruke umaštene hrvatskom krvlju do lakata, tome se više ne pruža ruka, s tim se više ne sjeda za jedan stol.»
Tom zaključku dnevnika Narodni val treba dodati i izjavu Stjepana Radića nekoliko dana prije smrti 8. kolovoza 1928. godine. Duboko uvjeren da se Srbijancima više ne može vjerovati, Radić je poručio: «Nikada više u Beograd, ni s Beogradom.» Svi oni hrvatski političari poput Mačeka, bana Ivana Šubašića i hrvatskih komunista, koji su nakon Radićeve smrti ipak odlazili u Beograd i stvarali razne saveze i koalicije sa Srbijancima i beogradskom čaršijom, povijesno su odgovorni za velika stradanja hrvatskog naroda, od kojih se Hrvatska i mi Hrvati nismo oporavili do današnjeg dana.
Iskreno se nadamo da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a s njom i Hrvatska, neće postati žrtva bizantinske politike i biti prevarena poput drugih hrvatskih političara koji su u zadnjih sto godina, pod pritiskom velikih međunarodnih sila, ulazili u saveze s Beogradom.
Antun Babić, predsjednik Inicijativnog odbora stranke Spasimo Hrvatsku.
